Ako laže koza ne laže rog, ako lažu novinari HMS-a i kolumnisti, ne lažu činjenice

Nakon javno iznesenih oprečnih stavova Islamske zajednice (IZ) i gradonačelnika Mostara Marija Kordića o problematici uređenja Centralne zone, odnosno lokaliteta nekadašnjeg Lakišića harema, dva mostarska (hrvatska) portala objavili su tekstove koji su nemalo uznemirili bošnjačku populaciju i društveno odgovorne osobe u bošnjačkom narodu.

U jednom od njih, koji je trebao ličiti na satiričnu kolumnu, njegov autor se drsko poigrao s temeljnim učenjem islama, vrijeđajući na taj način osjećaje vjernika.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar mr. Dino-ef. Maksumić, nakon niza reakcija koje je zvanično zaprimio, kaže da su se te reakcije odnosile na neprimjerene konstrukcije prema mrtvima, te na potpuno netačne historijske činjenice.

– Na Lakišića haremu su duži vremenski period pokopavani svi umrli muslimani u Gradu Mostaru, najvjerovatnije iz istoimene mahale i njene bliže okoline. Tekst dalje insinuira da je to bilo samo mezarje begovske porodice Lakišića, da bi u nastavku ustvrdio kako su begovi u vrijeme osmanske vladavine bili isto ono što i kolaboracionisti u vrijeme njemačke i italijanske okupacije – pojašnjava efendija Maksumić, dodavši kako su neki od vjernika ove konstrukte shvatili da su njihovi davno umrli preci optuženi za fašizam protiv kojega su se sami borili.

U toj kolumni izneseno je, napominje, niz historijskih neistina.

Posebno teška neistina iznesena u tekstu da na lokalitetu nema nikakvih kostiju, izaziva bijes kod potomaka mostarskih porodica čiji preci su ukopavani na tom lokalitetu.

– Zapravo, skoro nijedna teza u tom tekstu nije tačna. Porodica Lakišića je stara bošnjačka – mostarska porodica. Ahmed-aga nije bi beg, već aga. Zemljište koje je uvakufio nije oteto nikome, već je kupljeno. Tretman vakufa kao instituta u tom tekstu je apsolutno karikiran za potrebe njegovog autora ili njegovih nalogodavaca. Pa danas u Evropi na sličnim principima egzistira bezbroj zadužbina i fondacija“, pojašnjava efendija Maksumić.

Uz napomenu da bi, da je kojim slučajem autor teksta zatražio stručno pojašnjenje islamske terminologije ili bilo koje druge podatke, efendija Maksumić kaže da bi rado izašao u susret, i kao glavni imam i teolog, ali i kao autor objavljenog stručnog rada o Lakišića haremu pod naslovom: “Hronološki prikaz uzurpacije/devastacije i borbe za lokalitet Lakišića harema u Mostaru”, objavljenog u Glasniku Islamske Zajednice, br: 5-6 2020. godine, koji preporučuje autoru kolumne da pronađe i pročita kao i knjigu koja uskoro treba izaći iz štampe “Lakišića harem – trajanje i otimanje”.

Glavni mostarski imam je dodao kako je frapiran nepodnošljivom jezivom površnosti i neznanjem tog novinara.

U drugom tekstu Hrvatskog medijskog servisa (HMS), koji nije pisan u žanru satire, a koji cijelim sadržajem to zaista jeste, natrpano je bezbroj nebuloza koje graniče s zdravim razumom.

Uprkos činjenici da je ranije njihove tvrdnje o čitanju fotografije iz 1889. godine kako je tu oduvijek bila “ledina”, svojim istraživanjem demantirao mostarski istraživač Ahmet Kurt kopijom plana iz 1882. godine, koji je dala izradili Austro-Ugarska uprava u Mostaru, te notornoj činjenici da je željeznička pruga tim dijelom Mostara prošla 1884. godine, redakcija HMS-a to ni na koji način ne uvažava i dalje svoju tlapnju koristi kao neoboriv argument.

Nadalje, ustvrdit će HMS, Lakišića harem nikada nije bio harem, te da tu nikada nisu pronađene nikakve kosti. Premda je u lokalnim medijima više puta donesena informacija kako su tokom radova na kolektorima 2017. godine u različitim vremenskim periodima pronađeni skeletni ostaci nekada davno ukopanih Mostaraca, HMS-ovci o tome bezočno šute.

Sanitarna inspekcija Grada Mostara tim povodom je, također u više navrata, boravila na lokalitetu i donijela rješenje o prenosu skeletnih ostataka u gradsku mrtvačnicu Sutina gdje se oni i danas čuvaju. To nam je potvrdio i poslovođa na gradskom groblju Sutina Irfan Žetica.

– Skeleti sa Lakišića harema su u mrtvačnicu gradskog groblja doneseni 13.1. 2017. godine. Tada se investitor radova na ugradnji kolektora, Grad Mostar, obratio sanitarnoj inspekciji sa zahtjevom da se pronađeni posmrtni ostaci iskopaju i prenesenu u Sutinu. Također, kada se radio put za kružni tok, pristupna cesta IV, 2021. godine, pronađeni su posmrtni ostaci i mi smo dobili naloge od policije da ih u saradnji sa izvođačem radova “HP Investingom” prenesemo u mrtvačnicu – rekao nam je Žetica.

On nije imao odgovora šta će se dalje dešavati sa tim ostacima, jer, kako kaže, čekaju uputstva od Gradske uprave.

Izvađene kosti se sada nalaze u sedam vreća na kojima su napisani datumi preuzimanja i naziv lokaliteta odakle su preuzeti. Radnici koji su bili angažirani na mašinskim poslovima tim prilikama potvrdili su nam ove navode. Kazali su nam da su oni kopali samo predviđenu trasu, da bi zaustavljali radove kad bi se na toj trasi pojavile kosti, dok one vidljive mezarove na rubovima nisu dirali. Bilo ih je kažu, sudeći po pravougaonim slojevima zemlje, na desetine.

Medžlis Mostar je tim povodom 20. 7. 2017. godine od gradske administracije tražio provođenje kontrolnog arheološkog istraživanja, s ciljem utvrđivanja kvaliteta nekada provedene ekshumacije. Naravno, nikakav odgovor iz gradske administracije u Medžlis nikada nije stigao.

Zahtjev Islamske zajednice za arheološka iskopavanja

Cjelokupan HMS-ov tekst je baziran na izmišljenim argumentima i potpunim lažima, tako da se besmisleno dalje njime uopće baviti, jer kako, kako se to kaže u njegovom uvodu, oni bi nekako muftiju mostarskog Salem-ef. Dedovića povezali sa Hamasom.

Koliko god to građanima Mostara, pogotovo javno angažiranim Bošnjacima, bez obzira na političku, vjersku ili bilo koju drugu orijentaciju, činilo beznačajnim, taj tekst zavrjeđuje njihovu pažnju jer je u službi jačanja jednonacionalnog koncepta u Gradu Mostaru, a uvođenjem pojmova Hamas i globalnih geostrateških odnosa u gradske teme, možda i dio, izmišljenog ili svjesnog, hibridnog rata.

Baš taj tekst bi trebao poslužiti gradonačelniku Mostara i gradskoj administraciji da se uozbilje, da počnu ozbiljno raditi svoj posao, da odgovorno komuniciraju s javnosti te da svojom šutnjom ne pospješuju neodgovorne pojedince i grupacije da unose tenzije u procese koji bi trebali i morali završiti kao isključivo administrativno pravno pitanje.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *