Niko nije pitao kako je moje dijete’: Otvoreno pismo Mostarke potresa javnost
Mostarka uputila otvoreno pismo gradskim vlastima: “Napad psa lutalice ostavio je traume mom djetetu, a niko nije odgovoran”
Nakon što je sa svojim djetetom doživjela napad psa lutalice u Mostaru, jedna građanka odlučila je progovoriti javno. U potresnom otvorenom pismu upućenom gradonačelniku i vijećnicima Grada Mostara, iskazala je duboko razočaranje zbog izostanka reakcije nadležnih službi, upozorivši na šokantne propuste u sistemu zaštite građana.
Pismo, koje smo dobili na redakcijski mail ukazuje na ozbiljne nedostatke u postupanju prema agresivnim psima lutalicama, ali i na alarmantno ignoriranje žrtava ovakvih incidenata – posebno kada su u pitanju djeca. Građanka apelira na gradske vlasti da prekinu šutnju i hitno uvedu mjere koje će osigurati sigurnost građana i odgovornost institucija.
Njene riječi – “Pas se vraća, čovjek ostaje s traumom” – postale su simbol sve većeg nepovjerenja Mostaraca prema sistemu koji bi ih trebao štititi.
Njeno pismo prenosimo u cijelosti :
OTVORENO PISMO GRADONAČELNIKU I GRADSKIM VIJEĆNICIMA GRADA MOSTARA
Poštovani gradonačelniče, poštovani vijećnici,
Obraćam vam se u ime svih građana Mostara koji se osjećaju zapostavljeno, nezaštićeno i razočarano u sistem koji bi trebao štititi njihova osnovna prava i sigurnost. Ovo pismo pišem nakon što sam, zajedno sa svojim djetetom, doživjela napad od strane psa lutalice – traumatičan događaj koji je ostavio duboke psihološke posljedice.
Nakon napada, očekivala sam da će nadležne službe reagirati odgovorno i ljudski. Nažalost, suočila sam se s potpunim izostankom institucionalne podrške. Niko me nije pitao kako sam. Niko nije pitao u kakvom je stanju moje dijete. Niko nije ponudio psihološku pomoć. Osim što su me informirali da će pas biti “obrađen” i vraćen na istu lokaciju – mjesto gdje je i izvršio napad.
Upravo zbog toga osjećam potrebu da vam skrenem pažnju na nekoliko ključnih problema:
Nedostatak odgovornosti institucija
Iako službe formalno imaju zadatak da upravljaju populacijom pasa lutalica, u praksi ne preuzimaju odgovornost za posljedice koje ti psi izazovu.
Ignorisanje žrtava
Ne postoji nikakav protokol ili sistem za pomoć žrtvama napada – ni medicinski, ni psihološki, niti pravni. Posebno je alarmantno kada su djeca u pitanju.
Zloupotreba zakonskih okvira
Dok se zakoni koriste kako bi se psi “zbrinuli”, građani ostaju zanemareni. Pas se vraća, čovjek ostaje s traumom.
Nedostatak transparentnosti i komunikacije s građanima
Mostarci nisu informisani ni uključeni u procese odlučivanja o ovako važnim pitanjima. To stvara osjećaj nesigurnosti, ljutnje i nepovjerenja.
Pojednostavljeno i birokratsko rješenje problema
Sistem “uhvati – obradi – vrati” možda zadovoljava administraciju, ali ne štiti živote. Takav pristup je neljudski i nedovoljan.
Zar to nazivamo zaštitom građana? Zar je to briga o djeci našeg grada?
Pozivam vas da prekinete ovu šutnju i pasivnost. Tražimo hitno formiranje kriznog protokola koji uključuje:
Psihološku pomoć i medicinsku podršku za napadnute građane, posebno djecu.
Izmjene u načinu zbrinjavanja agresivnih pasa – sa sigurnim smještajem, a ne vraćanjem na ulicu.
Uspostavljanje direktne komunikacije s građanima, uključujući javne rasprave, transparentne izvještaje i prijavu incidenata.
Odgovornost nadležnih službi za propuste u radu.
Sutra to može biti nečije drugo dijete.
Zato vas molim – reagujte. Ne čekajte tragediju da biste djelovali.
S poštovanjem,
