14.Februar : Dan oslobođenja Mostara od njemačkih i ustaških snaga

Početkom 1945. Mostar je bio ključno uporište u njemačkoj obrambenoj ‘Zelenoj liniji’ na južnom krilu, koja je štitila povlačenje grupe armija “E” iz Grčke i Srbije. U takvoj situaciji Vrhovni štab NOVJ odlučio je pokrenuti veliku “Mostarsku operaciju” u kojoj je sudjelovalo 45.000 vojnika, većinom iz 8. dalmatinskog korpusa ojačane tenkovskom brigadom. U njihovim redovima bilo više od 80% boraca hrvatske nacionalnosti. Okosnicu obrane Mostara činile su legionarska 369.‘Vražja’ i 9. ustaškodomobranska divizija te razne manje posadne postrojbe njemačkog Wehrmachta, zajedno sa lokalnom milicijom i crnokošuljašima “San Marco”, ukupno oko 15 000 vojnika.

Glavni je udar počeo 6. februara 1945. napadom na Široki Brijeg, a poslije njegovog pada sljedeći dan, nastavio se prodorom prema Mostaru. Nakon gubitka Širokog Brijega, njemačka linija spala je na neposrednu obranu grada Mostara sa zapada i juga. 370. pješadijski puk s dijelovima 369. oklopnog lovačkog bataljuna (nem. Panzerjäger Abteilung) zauzeo je položaje na prevoju zapadno od grada, a artiljerijski položaj uspostavljen je na brdu Varda pet kolometara južno od grada. Međuprostori su popunjeni dijelovima Devete gorske divizije NDH. Na tim položajima tijekom pet dana vođene su promjenljive borbe s velikim brojem ograničenih prodora i kontranapada.

Štab Osmog korpusa izdao je 12. februara zapovijed za neposredan napad na Mostar. Prema zapovjedi, 29. divizija trebalo je da oslobodi Nevesinje i zatvori obruč oko Mostara s istočne i sjeveroistočne strane, a 9, 19. i 26. divizija da slome otpor s južne (19. divizija), zapadne (26. divizija) i sjeverne strane Mostara 9. divizija i unište njegovu posadu, presijecajući ujedno odstupni pravac ka Sarajevu. Težište napada bilo je na pravcu 26. divizije.

Napad je počeo 13. februara u 7 sati. Jedinice 9, 19. i 26. divizije napredovale su sistematično, lomeći uporan otpor Nijemaca i uništavajući jednu po jednu neprijateljsku točku. Nijemci su trpjeli velike gubitke. Na položaju je, uz brojne vojnike, poginuo i komandant 2. bataljuna 370. puka, kapetan Hampel. Njega je zamijenio natporučnik Mattiba, koji je također poginuo.

14. februara borbe su se prenijele u sam grad. Prilikom potiskivanja iz zapadnog djela grada, poginuo je i komandant 370. puka, major Becker. U toku poslijepodneva, Nijemci su izbačeni iz zapadnog djela grada, zadržavajući samo mostobran u istočnom djelu u cilju prikupljanja dijelova koji su se izvlačili iz pravca Nevesinja, Bune i Blagaja. Jurišem Prve, Šeste i Jedanaeste dalmatinske brigade u 18 sati, ovaj mostobran je likvidiran, i spriječen je pokušaj rušenja mostova na Neretvi. Time je Mostar oslobođen.

Svuda su se vodile žestoke bitke, pa su i gubici bili veliki. Njemačko-ustaško-domobranske snage imale su 4000 mrtvih, a partizani oko 800. Kada je situacija za njemačko-ustaške snage postala beznadna, prema izričitoj naredbi Adolfa Hitlera krenulo se u povlačenje prema Sarajevu koji je, prema novom operativnom planu, trebalo držati pod svaku cijenu. Njemačke snage pod okriljem noći uspjele su pobjeći prema Prozoru, ali je dosta njemačkih vojnika i zarobljeno.

Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao osobno odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske.

Mostar je u Drugom svjetskom ratu svoju slobodu skupo platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljun, ilegalnu štampariju, a dao je 14 narodnih heroja.

20. februara u 10 sati Mostarom je prošao defile jedinica 8. dalmatinskog korpusa. Na svečanoj tribini, podignutoj pred hotel „Bristolom“, nalazili su se generali drugovi Petar Drapšin i Vlado Šegrt, kao i načelnik štaba Hrvatske Pavle Jakšić, sa svojim štabovima, pored potpredsjednika ZAVNOBIH-a druga Avda Huma i člana predsjedništva ZAVNOH-a druga Vicka Krstulovića, te mnogih drugih predstavnika vojske, jedinstvenog NO fronta i narodne vlasti. Prolazeći pored ove tribine, vojska je pozdravljala prvoborce NO borbe, koji su, sa svoje strane, neprestano otpozdravljali. Naročito srdačno, spontanim i snažnim aplauzom i klicanjem, pozdravljalo je NO vojsku građanstvo Mostara. Građanstvo je imalo prilike da vidi proslavljene ratnike iz 1. Dalmatinske proleterske brigade, iz Jedanaeste Dalmatinske i 3. Prekomorske, i drugih čuvenih dalmatinskih brigada. Odlično opremljena vojska, a najviše brojna odjeljenja teške i lake artiljerije, te blindiranih kola i tenkova, ostavili su izvanredan utisak na građane Mostara, kojima je neprijateljska propaganda sasvim drukčije predstavljala narodnu armiju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *