Damjanović iskreno: Iz kafića ravno na Poljud, bez kaladonta i s četkicom za zube

Od kafića do Poljuda, od pumpe do Kaiserslauterna – tako bi se u jednoj rečenici mogla sažeti nevjerovatna životna i sportska priča Darija Damjanovića. Ovaj nogometaš, bez formalne škole nogometa, ispisao je jedan od najneobičnijih transfera u regiji.

Dok je sjedio u kafiću sa prijateljima, zazvonio mu je telefon s hrvatskim brojem. S druge strane bio je Igor Štimac, legendarni hrvatski nogometaš i tadašnji trener Hajduka, koji mu je ponudio priliku života. U početku je mislio da je riječ o šali – u to vrijeme popularnom “zezancijama” s lažnih brojeva. Umjesto da ode raditi na pumpu kod ujaka, kako je planirao, Damjanović je samo s četkicom za zube i bez kaladonta krenuo na Poljud. I ostalo je, kako se kaže, povijest.

Njegova priča nije samo sportska anegdota, nego i snažna poruka mladima da nikada ne podcjenjuju snagu trenutka i da prilike često dolaze kada ih najmanje očekujemo.

Dario Damjanović: “Sjedio sam u jednom kafiću sa svojim prijateljima, a tada je bila popularna fora da te ljudi zovu s lažnih brojeva i lažno se predstavljaju kao novinari. Meni je zazvonio telefon, vidio sam hrvatski broj, a sa druge se strane čovjek predstavio kao Igor Štimac. Bio sam iznenađen i ništa nisam povezivao. Kada me je pitao jesam li zainteresiran da dođem u Hajduk, rekao sam mu da mi nije do zezancije u tom trenutku jer sam već dogovorio sa ujakom da radim kod njega na pumpi. Rekao mi je samo da imam vremena sutradan do 12h da dođem na Poljud ako želim. Rekao sam mu da nemam načina kako da dođem, a on je samo rekao da ću doći ukoliko imam želju. Rekao sam sve prijateljima, a oni su se smijali i govorili da je šala u pitanju. Nazvao sam potom pokojnog Milana Jelića koji je preko svojih konekcija saznao da je Hajduk stvarno zainteresiran za mene – priča Damjanović pa objašnjava kako se sve odvilo.

– Nazvao sam prijatelja iz Šamca i rekao mu da me vozi, da će Hajduk pokriti troškove puta, a ako ne bude onda ću mu ja vraćati na rate. Otišli smo i stigli na Poljud oko 11h. Igor je stigao Mercedesom sa naočalama na glavi, nikada neću zaboraviti tu scenu. Platio je momcima koji su me dovezli, pa me poveo u kancelariju. Kada sam vidio ugovor pitao sam ga prvo koliko je to para, jer nisam u tom trenutku mogao napraviti konverziju iz kuna u KM, vjerovatno od te euforije i adrenalina nisam ni znao što potpisujem. Sve je bilo regularno, da se ne bi dovodilo nešto u pitanje. Otišao sam samo sa četkicom za zube, nisam imao kaladont. Ne želim to da krijem, niti se toga stidim, to je bio moj život i treba da bude podstrek svima koji misle da je nešto nemoguće. Bez škole nogometa sam zaigrao u Hajduku i Kaiserslauternu. ”