Na današnji dan NATO zapalio Pale, operacija koja je prethodila Daytonskom sporazumu

Operacija Namjerna sila (eng.:Operation Deliberate Force) je bila vojna intervencija međunarodne zajednice sa NATO savezom i SAD-om na čelu koja je imala za cilj da onemogući vojni arsenal Srba u ratu u Bosni i Hercegovini, a koji su prijetili i/ili napadali UN-ove ” sigurnosne zone ” u BiH..

Operacija je počela oko 2:00 sata 30. augusta 1995. godine i završila se 20. septembra 1995. godine, a uključila je oko 400 aviona i 5000 ljudi iz 15 zemalja svijeta. Tokom operacije izvršeno je 3.515 letova protiv 338 ciljeva. Avioni koji su učestvovali u operaciji su letjeli iz vojne baze u Italiji i sa američkog nosača aviona Theodore Roosevelt. 68% bombi korištenih u operaciji su bile tipa ”precizno navođene municije”.

Srpski zračno odbrambeni sistem koji se sastojao od aviona i PAT postrojenja je učinio operaciju opasnim poduhvatom. 30. augusta 1995. godine francuski Mirage 2000 borbeni avion je oboren od strane srpskog protivavionskog topa. Ipak operacija je bila efikasna i time da je dovela Srbe za pregovarački sto.

Zapovjednik srpskih snaga Ratko Mladić, naime, spriječio je zračni napad NATO-a u junu 1995. godine tako što je za stubove i vojne instalacije vezao vojnike UNPROFOR-a. Bilo je to istinsko poniženje međunarodne zajednice pred svjetskom javnošću. No, ono što je još užasnija činjenica jeste to da je zbog propuštenih prilika za intervenciju u junu 1995. godine, Ratku Mladiću jednostavno data šansa da mjesec dana kasnije, jula 1995. godine, izvrši genocid u Srebrenici za koji je kasnije pravosnažno osuđen u Haškom tribunalu (ICTY).

Da je ranije došlo do međunarodne intervencije, genocid u Srebrenici ne bi se dogodio.

U operaciji NATO-a u BiH učestvovale su Sjedinjene Američke Države (SAD), koje su izvele najveći broj letova (oko 66 posto), te Turska, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Holandija, Italija, Španija…

Tokom operacije ”Namjerna sila” izvršeno je 3.515 letova protiv 338 ciljeva. Izvršeno je 750 napada. Avioni koji su učestvovali u operaciji letjeli su iz vojne baze u Italiji i sa američkog nosača aviona ”Theodore Roosevelt”. Prema procjenama, 68 posto bombi korištenih u operaciji su bile tipa ”precizno navođene municije”.

Bombardiranje je višestruko naudilo bosanskim Srbima. Uništena su skladišta municije, protivavionske baterije, radarske instalacije, postrojenja za komunikaciju, stovarišta, artiljerijske jedinice, komandni bunkeri i mostovi…. Cilj je bio da se oštete srpske komunikacije i bosanski Srbi privremeno onesposobe da odgovore i prikupe pojačanja. Čak je i civilni telefonski sistem srušen kako ne bi mogao biti korišten u vojne svrhe.

Cilj ovih borbenih dejstava NATO aviona i Snaga za brzu intervenciju bio je da se vojno i političko rukovodstvo Republike Srpske prisili da deblokira Sarajevo i povuče teško naoružanje iz “zone isključenja” oko grada.

Cilj je relativno brzo i ostvaren. Srbi su povukli topove oko Sarajeva. Narednog dana Amerikanci su naredili prestanak zračnih napada. Poslije tri godine i četiri mjeseca Srbi su prestali da granatiraju bosansku prijestolnicu.

Paralelno sa ovom zračnom i, djelomično, kopnenim borbenim akcijama NATO-a, započela je ofanziva Armije BiH, Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u sjeverozapadnom, zapadnom i centralnom dijelu BiH. Sukobi u kojima je VRS izgubila velike teritorije Bosanske krajine i centralne Bosne trajali su do sredine oktobra 1995. godine, ali je, na kraju, u Daytonu, ipak, sklopljen mirovni sporazum.

Na koncu, operacija međunarodnih snaga u BiH bila je efikasna i time je dovela Srbe za pregovarački sto. Svi nezavisni analitičari su jedinstveni u ocjeni – da je takva odlučnost međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini pokazana ranije, sasvim sigurno bi bio spriječen genocid nad Bošnjacima, krvoproliće nezapamćeno na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini ubijeno je približno 100 hiljada ljudi.

Tokom 1.425 dana ili 44 duga mjeseca opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, poginulo je 11.451 građana Sarajeva, najviše Bošnjaka, ali i značajan broj Srba, Hrvata, Jevreja, Roma…

Bosnu i Hercegovinu je tokom rata, pak, napustio svaki drugi stanovnik. Zemlju, koja je 1991. godine imala 4,3 miliona stanovnika, za četiri godine agresije napustila su 2,2 miliona stanovnika. Većina njih su nasilno otjerani iz svojih domova nakon upada neprijateljskih snaga u njihove gradove i sela.