Mostar na ivici pismenosti: Greške na tablama ogledalo lokalne vlasti
Foto: Mostar.forever / IG stranica
MOSTAR – Grad svjetskog simbola, ali i domaćih pravopisnih promašaja.
Dok se hiljade turista svakodnevno dive remek-djelu osmanske arhitekture i UNESCO-ovom biseru – Starom mostu, gradske vlasti uspijevaju učiniti ono što ni rat, ni vrijeme, ni poplave nisu: poniziti simbol Mostara banalnom, ali duboko značajnom nepismenošću.
Na novim adresnim pločama u srcu grada osvanuo je natpis „Ulica Stari Most“, pogrešno, nepravilno i sramotno. Trebalo bi stajati „Ulica Stari most“. Možda naizgled sitnica, ali ona savršeno oslikava stanje duha, znanja i odgovornosti u gradskoj administraciji.
Nepismenost kao ogledalo društva
Bosna i Hercegovina već decenijama zauzima neslavno mjesto među evropskim državama po stopi pismenosti. I dok se o tome često govori kroz statistiku i suhoparne izvještaje, nova ploča u Mostaru pruža nam vizualni dokaz da problem nije samo u brojevima, već u sistemu.
U državi u kojoj su, paradoksalno, najveći pomaci u obrazovanju i opismenjavanju ostvareni pod vodstvom bravara Josipa Broza Tita, današnji „akademski“ kadrovi uspijevaju potpisati i odobriti javne natpise s greškama koje bi posramile učenika osnovne škole.
Tito je, kakav god mu sud bio u drugim oblastima, shvatio da je nepismenost majka svakog zla. Njegova država sistematski je radila na opismenjavanju naroda. Danas, u 21. stoljeću, u zemlji s internetom, univerzitetima i ministarstvima obrazovanja, mi pravimo tablu s natpisom „Ulica Stari Most“.
Greške koje ne može ispraviti ni kamen
Nije ovo prvi put da Mostar postaje primjer javne sramote. Na ranije postavljenim pločama zabilježene su brojne greške, od slovnih propusta do pogrešnih prevoda i imena ulica. Neke su, kako tvrde iz Grada, „tehničke“, a neke „namjerne“. Ali, kako god ih zvali, rezultat je isti: svijet nam se smije, a građani se stide.
Ironično, greška se nalazi upravo pored Starog mosta, mjesta koje simbolizira povezivanje, razumijevanje i kulturno nasljeđe. Umjesto da bude ponos, tabla postaje podsjetnik da smo kao društvo zakazali i u najosnovnijem i to u pismenosti.
Gdje je odgovornost?
Ko potpisuje, provjerava i odobrava ovakve natpise?
U uređenim društvima, takva bi greška bila trenutni povod za ostavku odgovorne osobe. U Mostaru je šutnja. Uvijek ista: „greška će se ispraviti“. I dok se „ispravlja“ nove ploče s greškama niču po gradu.
Ako lokalna vlast nije sposobna pravilno napisati ime ulice u centru grada, kako joj građani mogu vjerovati da će riješiti ozbiljnije probleme kao infrastrukturu, ekologiju, zapošljavanje, kulturno nasljeđe?
Od Starog mosta do nove sramote
Mostar je grad ponosa, ali i grad koji vlasti sistemski ponižavaju neznanjem. Greška na ploči možda je mala, ali je simbolički ogromna, dokaz da nepismenost nije iskorijenjena, već institucionalizirana.
I zato, ako je „Ulica Stari Most“ naš savremeni izraz identiteta, onda nam nije potreban UNESCO da nas zaštiti. Potrebna nam je ŠKOLA!
BONUS ČLANAK