Nezirović prozvao lokalnu SDA Mostar: Zbog nemara prema kulturi, mostarska ratna priča ostala neispričana svijetu

Mostar, grad snažnih simbola, bolne prošlosti i bogate umjetničke energije, i danas vodi tihu borbu za svoje mjesto na kulturnoj mapi Evrope i svijeta. Dok se sjećanje na opsadu Sarajeva već decenijama pretače u knjige, filmove, predstave i međunarodne kulturne projekte, ratna sudbina Mostara ostaje gotovo nevidljiva izvan lokalnih okvira. Na tu zapuštenost kulturne politike, posebno kroz prizmu odgovornosti lokalne vlasti, javno ukazuje pisac i novinar Elvedin Nezirović, upozoravajući da su propuštene brojne prilike da se mostarska tragedija i umjetnost predstave svijetu na dostojanstven i trajan način.

-Svojom nebrigom ili možda neshvatanjem pojma kulture i kulturnog identiteta, lokalna je SDA u prethodnom desetljeću napravila ogromne propuste na štetu grada Mostara i države Bosne i Hercegovine. Spomenut ću večeras samo jedan: s izuzetkom obnove Starog mosta i otvaranja Pavarotti centra, čiji je idejni tvorac i realizator, zapravo, bio jedan čovjek (Safet Oručević), SDA ili je bolje reći institucije kojima je ta stranka upravljala i još uvijek upravlja, nisu osmislile, kreirale ili realizirale nijedan kulturni projekt, koji bi bio u stanju da pređe granicu lokalne kulture i svijetu ispriča priču o mostarskoj ratnoj tragediji.

Sjećanje na opsadu Sarajeva integrirano je u razne oblike visoke kulture, prije svega u iznimno vrijedne i mnogo prevođene knjige (Mehmedinović, Vešović, Kebo, Karahasan, Jergović), u glasovite i poznate filmove (Kenović, Tanović, Žbanić, Sidran, itd.), u pozorišne predstave koje su proputovale planetu uzduž i poprijeko, itd. – o muzejskoj, spomeničkoj ili festivalskoj kulturi da ne govorimo – dok je sjećanje na opsadu Mostara, zahvaljujući u najvećoj mjeri nebrizi lokalne SDA, u svijetu kulture i dalje manje-više nepoznato.

Umjesto da se svim sredstvima bore i u svojoj centrali u Sarajevu, i na višim nivoima vlasti, pa i u našim ambasadama u svijetu, da upravo one umjetnike koji u svojim djelima gotovo svakodnevno ispisuju ovaj grad i Hercegovinu – u knjigama, na slikarskim platnima, na pozorišnim daskama – predstave što širem evropskom i svjetskom auditoriju, te na taj način doprinesu stvaranju njegovog modernog kulturnog identiteta, oni su se potrudili da ih učine potpuno nevidljivima i nevažnima čak i u svojoj zajednici.

Umjesto da rade na tome da na evropske i svjetske jezike prevode mostarske pisce i pjesnike, da mostarskim slikarima organiziraju izložbe u evropskim i svjetskim metropolama, da muzičarima otvaraju nove mogućnosti i perspektive (sve ono što za hrvatsku kulturu radi, na primjer, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske), da na kraju krajeva počnu vrednovati umjetnost i kulturu onako kako je vrednuje ostatak civilizovanog svijeta, oni se bave, što ne mogu da ne spomenem, organiziranjem iftara na gradskim ulicama i sličnim trivijalnim stvarima. Jer svakoga grada ima onoliko koliko ima njegovih umjetnika, a ne političara, ma iz koje stranke da dolazili – naveo je Elvedin Nezirović.