Oručević optužuje Bičakčića zbog odluka: Povlastice kladionicama, prepuštanje HE Mostar i dugoročna šteta Mostaru

Bivši gradonačelnik Mostara Safet Oručević odgovorio je Edhemu Bičakčiću, demantujući njegove tvrdnje da su optužbe o odbijanju projekta Bechtel–Enka „maštovite“. Oručević ponovo ističe da su odluke Bičakčićeve vlade, uključujući prepuštanje HE Mostar, povlašteni položaj kladionicama i kontroverznu privatizaciju, nanijele dugoročne štete Mostaru i cijeloj zemlji.

“Moram reagovati na odgovor Edhema Bičakčića u kojem tvrdi da mi je „pamćenje maštovito“, povodom njegovog odbijanja projekta Bechtel–Enka. To činim isključivo iz jednog razloga – da se ne ponove stare greške i da se ne propuste nove prilike.

Razumijem i Bičakčića. Morao je na neki način odgovoriti na ozbiljnu optužbu koju sam iznio. Moguće je da danas ne bi postupio isto, ali istina mora ostati zabilježena zbog budućih odluka. I danas ima dovoljno živih svjedoka koji znaju da sam u pravu.

Na reakciju me dodatno potakla činjenica da je njegov tekst uredno plasiran i afirmativno objavljen na HDZ-ovim portalima, gdje se Bičakčićeva verzija događaja promovira bez ikakvog prostora za moju stranu priče.

Ta teza se sada koristi kako bi se relativizirala moja krivična prijava i argumentacija u vezi s nelegalnom izgradnjom Hrvatskog narodnog kazališta, te se hrvatskim ekstremistima – makar u medijskom prostoru – ponovo baca pojas za spašavanje.

Da podsjetim , američki Bechtel i turska kompanija ENKA zajedno su dali prvu ponudu za izgradnju Koridora Vc kroz Bosnu i Hercegovinu.

Vlasnik ENKA-e, jedan od najbogatijih turskih privrednika našeg porijekla, bio je Šarık Tara, dok je direktor Bechtela bio američki diplomata i posebni izaslanik SAD u BiH Charles Redman.

Bila je to ista godina kada su Hrvatska i njen predsjednik Franjo Tuđman potpisali ugovor o izgradnji mreže autoputeva kroz tu zemlju, čime je načinjen jedan od ključnih poteza ka euroatlantskim integracijama.

Ponuda za BiH podrazumijevala je 300 miliona dolara iz američke EXIM banke za projektovanje i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, uz kreditni model ugovora sličan hrvatskom, ali prilagođen specifičnostima naše zemlje.

Bio je garantovan završetak projekta u roku od oko sedam godina, što bi omogućilo potpunu infrastrukturnu integraciju, snažan ekonomski napredak i jačanje pozicije BiH u regionu. Također su tvrdili da bi ovaj projekat pokrenuo i niz drugih američko-turskih investicija. Nažalost, to je sve odbijeno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zato se vraćam vrlo provjerljivim činjenicama sa tog sastanka.

Na sastanku u Predsjedništvu BiH Edhem Bičakčić je bio prisutan iako to demantira.

Nije bilo nikakvih problema ni s hrvatskim ni sa srpskim predstavnicima. U tom periodu Milorad Dodik je već došao na vlast u Republici Srpskoj, a savjetnik predsjednika Živka Radišića jasno je rekao da će RS podržati projekat ukoliko se prvo krene s izgradnjom pravca Banja Luka – Gradiška.

Dobro se sjećam da je Šarik Tara to prihvatio i vrlo slikovito uporedio koridor s ljudskim skeletom: “kičma” kao glavni koridor, a “rebra” kao mreža manjih autoputeva.

Saglasnost i ponuda investitora, slična onoj kakvu je imala Republika Hrvatska, bile su na stolu. Ugovor koji su imali s Hrvatskom dobili smo nekoliko dana ranije.

Međutim, Bičakčić je projekat odbio, pozivajući se na navodni dogovor ili protokol s francuskim Bouyguesom, zasnovan na principu koncesije bez državnog ulaganja.

Tada nam je pojašnjeno da u takvim projektima strane firme, po pravilu, traže domaću budžetsku participaciju kako bi se nadoknadio „nedostatak“ saobraćaja i zatvorila finansijska konstrukcija.

Upravo zbog tog iskustva Šarik Tara se ironično našalio da bi „prvi kilometar bio pozlaćen“, čvrsto uvjeren da projekat neće uspjeti jer bi država morala učestvovati s ogromnim sredstvima.

Nekoliko mjeseci kasnije, Bičakčićev savjetnik – i danas živ i zdrav – osoba koja mu je, vrlo vjerovatno, i dovela Francuze, došao je kod mene s pitanjem da li da se pokuša „oživjeti“ projekat Bechtel–Enka. Međutim, investitora se više nije mogla vratiti. Bičakčić se s kamenom temeljcem slikao 2000. godine, gotovo dvije godine kasnije.

A sada da se osvrnem na njegove druge teze .

Što se tiče njegovih „dogovora u četiri oka“ s predsjednikom Alijom Izetbegovićem, ne sumnjam da su postojali.

Međutim, brojne ključne teme razmatrane su otvoreno na Predsjedničkom savjetu, kojem je prisustvovalo deset članova, kao i u organima SDA. Na toj temi čuli smo i predsjednikovo jasno upozorenje i kritike Bičakčiću.

Postoje i druge teme iz Bičakčićevog mandata koje nisu proizvod moje mašte, a o kojima se tamo raspravljalo i o kojima se decenijama šuti.

Jedna od najtežih odluka bila je entitetska privatizacija i brutalni napadi na dr. Harisa Silajdžića, koji se tada zalagao za državni model privatizacije i zaštitu imovine protjeranih radnika na teritoriji cijele države. Bičakčić se tada, u dogovoru s Draganom Čovićem, „izborio“ za entitetsku privatizaciju.

Uslijedio je takozvani „smrtni udarac borcima“ kroz obesmišljene certifikate i fondove.

Zatim dolaze kladionice i uredbe kojima je tom sektoru dat privilegovan položaj, čime je uvedena ozbiljna društvena pošast, umjesto da se ona spriječi.

Kada je riječ o Mostaru, Vlada Bičakčić–Čović nanijela nam je dodatne i dugoročne štete.

Kada je Elektroprivreda BiH preuzela elektrane na Neretvi, brana HE Mostar je „šutke“pala i iznenada se našla u sistemu EP HZHB, iako je Armija BiH kontrolisala njen ulaz.

Godine 1999. Bičakčić je odbio međunarodni plan za uređenje Centralne zone grada i rješavanje mostarskog pitanja, čije posljedice i danas osjećamo. Njegova vlada je kupila zgradu u Centralnoj zoni izgrađenu bez dozvole grada.

Aluminijskom kombinatu data je puna podrška za razvoj i energija za rad, suprotno našim zahtjevima – zajedno sa sindikatima – da se uz to zaposli dio prognanih bošnjačkih radnika i da se ispita vlasnička struktura. Ništa od toga nije prihvaćeno.

Zbog svega navedenog I još nenavedenog, Mostar i danas osjeća posljedice tih pogrešnih političkih odluka.

Na kraju podsjećam: 2001. godine, zbog politike prema Hercegovini, dao sam ostavku na mjesto gradonačelnika Mostara i napustio članstvo u SDA.

Edhem Bičakčić je, s druge strane, smijenjen odlukom visokog predstavnika – zbog navodnog kriminala i korupcije.”, zaključuje Safet Oručević.