Wonderkid briljira na SP-u. Od tamo je poslao pismo mrtvoj sestri

Pismo Yana Diomandea prerano preminuloj sestri prije Svjetskog prvenstva jednostavno para dušu.

Draga Roxane,

Sjećaš li se kad mi je netko kupio lažni Unitedov dres, a ja sam crnim markerom na leđima napisao Ronaldo 7?

Nismo znali za bogatstvo ili siromaštvo. Znali smo samo za sreću.

Sjećaš li se kako je nas 25 spavalo u jednoj kući u Abidjanu? Mama je htjela gledati svoje sapunice. Svi ostali su htjeli gledati filmove. Sjećaš li se kako sam se uvijek pretvarao da spavam, a onda poslije ponoći odlazio u TV sobu? Utišao bih televizor skroz. Na samo dvije crtice za ton. Gledao bih nogomet u mraku i sanjao.

Sjećaš li se kad su me odrasli vidjeli kako igram nogomet u prašini i prozvali me “Roberto Carlos” zbog toga koliko sam snažno šutirao? I sjećaš li se koliko sam potajno bio ljut zbog toga jer je moj idol bio CR7?

Sjećaš li se kad sam dobio svoje prve prave kopačke i kako sam spavao s njima? Odrastajući, uvijek sam igrao u onim bijelim plastičnim sandalama. Čak i sad kad odem kući, i dalje igram u njima. To je naša tradicija.

Sjećaš li se kako smo sjedili i sanjali o preseljenju u Francusku? Kako ćemo ići u šoping, imati svoj stan, kako ću ja biti bogati nogometaš s automobilima i velikom kućom, i kako ti nećeš morati ni oko čega brinuti. Ti si bila ta koja je uvijek vjerovala da mogu biti sljedeći Cristiano, onda kada su se svi ostali smijali.

Sjećaš li se kad su me odveli na probu u Bournemouth? U Chelsea, Rangers, Olympiakos, Crystal Palace? Eze i Olise su mi čak prišli poslije jednog treninga i rekli: “Hej, mali, stvarno si dobar.”

Ali me ipak nisu potpisali.

Čak me ni ‘B’ ekipe u MLS-u nisu htjele. Nisam ni znao zašto. Nikada mi nisu dali razlog. Odrasli su rješavali sve. Samo su me vodili svuda po Europi, i svi su stalno govorili ne.

Viza mi je istekla. Moj san je bio gotov. Poslali su me natrag u Afriku i plakali smo zajedno.

Ti si bila ta koja nikada nije prestala vjerovati. Nekoliko tjedana kasnije potpisao sam za Leganés i plakali smo drugačijim suzama.

To je bilo u vrijeme kada sam još uvijek imao emocije. Sada ne osjećam ništa. Kao da više nisam čovjek.

Mislim da nisam pustio ni suzu onog dana kada su mi rekli da te više nema. Samo sam bio u šoku.

Bilo je to svega nekoliko tjedana nakon što sam debitirao za Leganés. Tko debitira sa 18 godina protiv Real Madrida? Bilo je previše ludo. Bio je to san.

A onda je postalo noćna mora. Netko me je stalno zvao od kuće. Bio sam iznerviran. Nisam razumio zašto me stalno zovu.

Javio sam se, a oni nisu ni pokušali to ublažiti. Znaš kako je kod nas kući. Bez emocija. Samo…

“Tvoje sestre više nema.”

“Šta?”

“Umrla je.”

“O čemu to pričaš?”

“Netko joj je sipao nešto u piće na zabavi i nikada se nije probudila. Otišla je.”

Imala si 15 godina.

Nikada nisam dobio nikakve odgovore. Ne znam ni želim li znati zašto. Možda je to bila ljubomora. Možda je to jednostavno nešto što se događa u našoj zemlji. Možda sam te mogao zaštititi. Ne znam.

Trudim se vjerovati u Božji plan. To je sve što mogu napraviti. Ne pokušavam zaboraviti jer znam da neću zaboraviti. Sve što mogu je da iskoristim tu bol da radim još jače i da ostvarim sve o čemu smo sanjali.

Ovo sam napisao jer ne mogu pričati o tome. Napisao sam ovo jer želim da znaš da ću se pobrinuti da nastaviš živjeti. Pobrinut ću se da svi znaju tvoje ime. Cijeli svijet.

Sve što radim na nogometnom terenu, radim za tebe.

Toliko toga se dogodilo otkad sam te posljednji put vidio…… Ne bi mogla ni povjerovati. Ne znam ni vjerujem li ja u to.

Znaš što je ludo? Poslije mog debija protiv Real Madrida zapravo sam razmijenio dresove s Mbappéom. Sjećaš li se kad smo ga gledali na televiziji, a ti bi rekla: “Mbappé? Da, dobar je. Ali moj brat je bolji.”

U jednoj stvari sam pogriješio. Ne želim biti bogat. Vidim što novac radi ljudima, čak i obitelji. Dok sam bio u Leganésu, sve što sam zarađivao slao sam kući. Došlo je do te točke da više nisam ni želio novac. Bio je to samo teret. Nikada nisu prestali tražiti. Valjda su mislili da sam već milijunaš. Nisam imao ni stan. Živio sam u trening centru, u sobi bez televizora. Samo nogomet i spavanje, nogomet i spavanje.

Nisam želio veliku kuću. Nisam želio automobile. Samo sam želio uložiti sve u nogomet. Sve kako bih pokazao svijetu da je moja sestra bila u pravu…

Ha… ovo će ti biti smiješno.

Kad sam prešao u RB Leipzig, uvijek sam kasnio. Pa, nisam kasnio. Ali dolazio sam na vrijeme, što u Njemačkoj znači da debelo kasniš.

Tako da već znaš šta sam sljedeće napravio. Počeo sam dolaziti 90 minuta ranije na sve. Toliko sam stalno ranio da su me momci počeli zvati “Nijemac”.

Uvijek moram u svemu pretjerati. Ne mogu se opustiti. Uvijek si to govorila.

Teren je postao jedino mjesto gdje se još uvijek osjećam kao kod kuće. To je mjesto gdje osjećam mir i gdje mogu pričati s tobom. Samo bih volio da si još uvijek tu da ti mogu reći… Uspjeli smo.

Sve što si rekla se ostvarilo.

Sutra krećemo na Svjetsko prvenstvo. Zaista. Tvoj brat će igrati za Obalu Bjelokosti, kao Drogba, kao Yaya, kao Gervinho.

Čak i ne gledam na to kao na utakmicu. Gledam na to kao na pozornicu. Ovo je moja šansa da cijelom svijetu pokažem ono što si ti vidjela u meni. Svaki put kad postignem gol, pobrinut ću se da svi znaju tvoje ime. Pobrinut ću se da te ne zaborave.

Uvijek si govorila da mogu biti bolji od Cristiana. Ako ga vidim tamo, pozdravit ću ga u tvoje ime.

Napravit ću ono što si predvidjela, kunem se. I prije nego što sam imao prave kopačke svima si govorila: “Moj brat će biti najbolji na svijetu.”

Dokazat ću ti da si bila u pravu ili ću umrijeti pokušavajući.

Tvoj brat,

Yan.