Ekološka tempirana bomba u srcu Mostara? Ćišić iznio ozbiljna pitanja o kopu Vihovići

Dok se posljednjih dana javnost u Mostaru intenzivno bavi posljedicama požara i dugogodišnjim problemima deponije Uborak, mostarski kolumnista Eli Ćišić otvorio je još jedno pitanje koje, kako tvrdi, godinama ostaje izvan fokusa institucija i šire javnosti-stanje na prostoru nekadašnjeg kopa Vihovići.

U opširnom osvrtu Ćišić iznosi niz tvrdnji i podsjeća na ranije analize, odluke i dostupne podatke koji se odnose na odlaganje otpada, podzemne požare, kvalitet vode i moguće posljedice po okoliš na području Vihovića. Posebno ukazuje na navodnu povezanost jezera nastalog na prostoru nekadašnjeg rudarskog kopa s podzemnim vodnim tokovima i rijekom Neretvom, upozoravajući na potrebu detaljnijih i savremenih stručnih ispitivanja.

Tvrdnje iznesene u tekstu otvaraju pitanja o trenutnom stanju lokacije, eventualnim ekološkim rizicima i aktivnostima nadležnih institucija kada je riječ o monitoringu, kontroli i sanaciji ovog prostora. Istovremeno, tema ponovo pokreće širu raspravu o upravljanju okolišem i dugoročnim posljedicama historijskih ekoloških opterećenja u Mostaru.

On je naveo:

– Kao što znate pored Vodovoda, Komunalnog , Vatrogasaca koji su na papiru zajedno ali su u biti etnički podijeljeni na Radne jedinice 1. i 2. u našem gradu imamo još i duple domove zdravlja, pedagoške zavode, autobuske stanice, pozorišta, centre za kulturu, univerzitete, škole  i mnoge druge javne ustanove. 

Ono na šta naši sugrađani ne obraćaju pažnju je to da pored kancerogene deponije Uborak koja prije par dana “misteriozno” izgori, imamo još jednu (opet duplu) rak ranu našeg grada o kojoj svi šute i mule. 

A to vam je  moji sugrađani Kop Vihovići. 

Već sam dosta pisao o ovoj temi ali ljudi obično obrate pažnju tek onda kada bude kasno (poput Uborka), pa vas ovaj put molim da dobro obratite pažnju gdje živite, šta pijete, šta jedete i šta udišete. Odnosno zašto vas vaši izabrani zvaničnici mazlumaju i lažu.

Prvo da vam u kratkim crtama pojasnim kako je nastao kop Vihovići i njegov sistem odbrane od podzemnih voda što je vrlo bitno za ovu temu.

Svi kopovi bivšeg Rudnika uglja Mostar su imali sistem odbrane od podzemnih voda tzv. sistem rovova.

Glavni zadatak tih rovova je bio da se ogromne količine vode iz zaleđa rudnika koje su plavile jame odvede gravitacijski u korito Neretve.

Tako je Mostar bio sav prošaran tim odvodnim kanalima . Samo kroz jedan od tih rovova “neretvanski rov” je ljeti prolazilo 9 m3/min., a u kišnom razdoblju i preko 60 m3/min.

Rov je bio opremljen i baražnim vratima, koja bi se zatvarala kada bi Neretva prešla kotu 47 m n.m. Oscilacije Neretve su bile od 42 do 51,5 m n.m.

Neretvanski rov je danas zarušen i zatrpan smećem tako da nivo jezera koje se danas nalazi na prostoru nekadašnjeg kopa Vihovići ne pada ispot kote 48,2.

Procjene kažu da je u pitanju 1,600.000m3 vode koje danas čine jezero Vihovići.

E sad dolazimo do količine otpada koji se nalazi u kopu Vihovići koji je u periodu 1993-1996. služio kao centralna deponija za zapadni dio Mostara. 

Količine otpada u kopu Vihovići su decidno nabojane u Istraživanje instituta iz Zagreb 1996. godine :

“Smetljište u krateru kopa gdje se nalazi oko 160.000 m3 otpada, od čega je 110.000 m3 pod vodom.

Smetljište formirano po prostoru odlagališta i vanjskim konturama kratera kopa u količinama od 20.000 m3.

Nastalo je dovlačenjem otpada kamionima u visini pojedinačnog istresanja, zbog čega su zahvaćene velike površine. “

Druga analiza iz decembra 2014.godine (prilog slika), kaže da je na kopu lagerovano oko 300.000 kubika raznog otpada.

Otpad iz domaćinstva je po toj analizi iznosio 210.000 m3, industrijski otpad 30.000 m3, građevinski otpad 54.000 m3 i bolnički otpad 6.000 m3.

Pored ogromnih količina otpada koji se miješa sa Neretvom ,a ispod kojeg se krije i masovna grobnica sa tjelima oko 100 naših sugrađana (već pisao), gradske vlasti decenijama šute o još jednom ekološkom problemu.

Ispod kopa decenijama unazad su gorile velike naslage uglja ,a vlada Njemačke je BiH oprostila višemilionski dug u zamjenu za gašenje tih vatri ispod zemlje. Projekat je bio podijeljen u tri faze od 2006. do 2015.godine.

Neke naslage su u potpunosti ugašene a neke su još uvijek aktivne i prate se senzorima (bar tako piše) ,a imate i trenutnu mapu topline u prilogu . 

Koliko su opasni danas ti unutrašnji požari i šta to znači za Mostar ,a posebno za ljude koji žive na prostoru Vihovića, Rudnika i Bakijine luke vlasti nisu dale adekvatne podatke. 

Da se mi vratimo na kontaminaciju zemljišta i vode na kopu Vihovići.

GV Grada Mostara 10.07.2006. godine donosi odluku da područje rudarskog kompleksa Vihovići proglašava kontaminiranim područjem.

” Područje rudarskog kopa Vihovići proglašava se kontaminiranim područjem, u cilju zaštite života i zdravlja ljudi i uklanjanje štetnih posljedica na okolinu. Na tom prostoru zabranjuje se: kretanje ljudi i životinja osim osoba sa posebnim odobrenjem ……”

Od te 2006. pa sve do 2009.godine kreću radovi na gašenju požara ispod kopa ali niko ne radi na ekološkoj bombi zvanoj jezero i zemlja oko jezera.

Analize vode i zemlje te 2009.godine u naučnom časopisu “Elsevier pod Habitat international” kaže da su doze kancerogenih elemenata u zemlji, vodi i po nekoliko desetina puta veće od dozvoljenih.

Pa tako imamo u zemlji povišene vrijednosti cinka, kadmija i hroma a u vodi željeza, amonijaka, hroma i kadmija. Svi ovi elementi su toksični, kancerogeni i otrovni.

S obzirom da se jezero nalazi svega 300 metara od Neretve ,a jezerska voda i Neretva se kroz rudarske tunele konstantno mješaju onda vam je sve jasno kakvo je stanje od Mostara do Metkovića.

Zanimljiva je i analiza koju radi 2011.godine Građevinski fakultet Mostar (ZZO FBiH) koja kaže “da je uzorak površinske vode u šest uzoraka iz jezera zadovoljavajući” 

Isti taj Građevinski fakultet je radio analizu 2004. godine i utvrdio da su ” koncentracije amonijaka u uzorku uzetom sa povšine vode veće od 20 do 50 puta od normalne, te da se ne može sa sigurnošću reći kakve se sve otrovne materije nalaze na dnu” (tadašnji načelnik Odjela za ekonomiju Gradske uprave Andrija Škobić).

I tako poput Hudinijevog trika nestadoše ogromne količine amonijaka iz voda kopa Vihovići. Danas je ta voda po nekim udruženjima građana bliskim gradskoj upravi vjerovatno ljekovita.

Šta tek da kažemo o potrazi Sipinih ronilaca prije par godina za nestalim osobama za koje se sumnja da se nalaze u jezeru. Ronioci kažu da vidljivost nakon 15 metara ne postoji i da koriste ruke pri pipanju tla.

E pa tog novembra 2022.godine dođoše “eksperti” , kada je vodostaj Neretve visok (a automatski i vodostaj jezera) da traže tijela žrtava proteklog rata.

Dođoše tada ronioci do 17 metara, u jezeru koje u nekim djelovima ima dubinu od 35 metara. U jezeru površine 350 metara sa oko 2 miliona kubika vode.

Kazaše da zbog mulja i mutnoće u jezeru na dubini do koje zaroniše ne postoji vidljivost i da su potragu po dnu radili rukama.

Da su malo istražioci, istražili i pročitali stručne analize znali bi da je jezero kopa Vihovići zagađeno ogromnim količinama amonijaka, koji u kombinaciji sa željeznim otpadom u jezeru stvara alge i pravi zamućenost vode (google).

Bez obzira na sve tri faze i milione KM utrošenih u projekat ovo jezero, kao i zemljište oko njega je još uvijek ekološka bomba.

Za razliku od prve rak rane zvane deponija UboRak, o drugoj rak rani ovoga grada niko i ne govori. 

Ni habera od tzv. eko udruženja građana. Mule i ovi plaćenici iz Arhus centra ,a o “nezavisnim” medijima i zavisnim političarima da i ne govorimo.

I tako kop Vihovići krije dvije tajne.

Kancerogeno jezero povezano sa Neretvom ispod kojeg gori vatra. I drugu zvana masovna grobnica naših sugrađana nestalih u ratu.

Šutite i trpite u jednoj velikoj onkologiji koju nazivamo grad Mostar.

P.S. napominjem da mnogi gradići i sela koriste upravo Neretvu kao izvor pitke vode, dok kompletna dolina Neretve  rijeku koristi za navodnjavanje i uzgajanje voća i povrća – naveo je Eli Ćišić, mostarski kolumnista.