Hrabri Mita Brkan vozi humanitarnu pomoć na najopasnija mjesta u svijetu

U Siriji smo se jednog jutra probudili i shvatili da je mjesto gdje boravimo pod nprekidnim granatiranjem, ispričao je.

Mita Brkan jedan je od hrabrih ljudi koji na pragu kuće ostave svoju porodicu i svjesno krenu u rizičnu vožnju ka ugroženim, opasnim područjima, kako bi dostavili humanitarnu pomoć onima kojima je najpotrebnija. Na svakoj od tih misija svoju glavu stavlja u vreću, ali od straha je jača potreba iz srca koje ne može nijemo posmatrati nepravdu, gladnu djecu, izmučene duše.

Neprocjenjiv osjećaj

Brkan je za “Avaz” podijelio mali dio svojih brojnih iskustava i opisao kakav ga osjećaj vodi i prati kroz humanitarne misije. Putovati na opasne destinacije, kaže, nije nimalo prijatan osjećaj.

– Svaka misija nosi određenu težinu i rizik, ali nas vodi svijest da su i nama, u najtežim vremenima tokom rata u Bosni i Hercegovini, dolazili hrabri ljudi da pomognu. Danas smo mi ti koji imaju priliku biti ruka pomoći drugima. Ta misao nas nosi i daje smisao svemu, bez obzira na težinu okolnosti – kazao je Brkan.

Rijetki su ljudi koji bi se usudili da idu na mjesta pogođena ratom, potrebni su velika snaga i hrabrost, ali Brkan naglašava da sebe ne smatra hrabrim.

– Ovo je moja trenutna misija koju prihvatam s punim srcem i osjećajem odgovornosti. Prava hrabrost leži u očima djece kojoj pomažemo – jetima i siročadi, koji svakodnevno preživljavaju strašne traume, a opet pronalaze snagu da se smiju, da sanjaju. Oni su istinski heroji, a meni su oni izvor snage – istaknuo je Brkan.

Našao se u brojnim opasnim situacijama, ali je izdvojio onu koju nikada neće zaboraviti.

– Najopasnija se, po mom iskustvu, desila u Siriji kada smo se jednog jutra probudili i shvatili da je mjesto gdje boravimo pod neprekidnim granatiranjem. Tri sata su granate padale bez prestanka. To su trenuci koji ostaju zauvijek urezani u sjećanje – ispričao je Brkan.

Mnogi bi se u takvim situacijama zapitali da li uopće trebaju biti tu, a izuzetak nije ni Brkan, međutim, i u tako traumatičnim trenucima, na površinu ispliva misao vodilja.

– U takvim momentima često mi prođe kroz glavu misao: „Mogao sam sada biti kući, sa svojom porodicom“. Ali ta misao brzo iščezne i zamijeni je osjećaj smisla – jer sam baš tu gdje trebam biti. Ova misija je teška i emotivno iscrpljujuća, ali sreća i zahvalnost ljudi kojima pomažemo sve to nadvladaju. Taj osjećaj je neprocjenjiv – poručio je Brkan.

Iskren osmijeh

Djeca ga pokreću. Ona koja su ostala bez roditelja, doma i svega materijalnog u životu, a ipak pronalaze snagu da upute osmijeh dobrom strancu i iskreno se obraduju.

– Najveća motivacija su osmijeh i sreća na licima jetima i siročadi kad im pružimo ruku pomoći. To su trenuci koji brišu umor, strah i sve što nosimo sa sobom iz ovih teških krajeva. Naša organizacija Pomozi.ba trenutno pomaže djeci i ugroženima u Siriji, Jemenu, Palestini i Tanzaniji. Zahvalan sam svim ljudima koji nas prate, podržavaju i doniraju – bez njih, naš rad ne bi bio moguć. Ovo nije samo naša misija – ovo je zajednička misija svih nas – zaključio je Brkan.

Zaštita humanitarnih radnika

– Iskreno se nadam da je u većini zemalja sigurnost humanitarnih radnika prioritet. Međutim, stvarnost nas često razočara. Naprimjer, u Gazi smo nedavno svjedočili tragičnim događajima u kojima su desetine humanitarnih radnika izgubile živote. To pokazuje da poštivanje međunarodnih zakona o zaštiti humanitarnog osoblja nije uvijek prisutno – a to je poraz cijelog čovječanstva – kazao je Brkan.

Dnevni Avaz

OGLAS