„Da se SDA borila za državna preduzeća kao za privatno, BiH bi bila lider Balkana“
Aktuelna dešavanja u vezi s poslovnim odlukama BH Telecoma ponovo su otvorila široku političku raspravu o upravljanju državnim preduzećima, ulozi stranaka u njihovom poslovanju i granici između javnog i privatnog interesa.
Povod za novu buru u javnosti su optužbe dijela političkih aktera da se iza pritisaka na BH Telecom kriju stranački interesi, te pokušaji da se poslovne odluke ovog državnog giganta podrede političkim i privatnim centrima moći. Kritike su posebno usmjerene prema Stranci demokratske akcije (SDA) i njenim nekadašnjim koalicionim partnerima, uz tvrdnje da se istovremeno energično brane interesi pojedinih privatnih medijskih kuća, dok su državna preduzeća godinama propadala bez stvarne političke borbe za njihov opstanak.
U tim istupima često se navodi poređenje: da se, kako tvrde kritičari, SDA jednako borila za državne kompanije kao što se danas bori za privatne medijske interese, Bosna i Hercegovina bi bila među ekonomski najrazvijenijim državama regiona.
Duga lista posrnulih giganata
U političkim reakcijama ovih dana ponovo se spominju imena nekadašnjih industrijskih stubova bh. privrede. Fabrika duhana Sarajevo, koja je preživjela rat i opsadu, često se navodi kao primjer preduzeća koje nije izdržalo tranzicijske i privatizacijske procese tokom poslijeratnih vlada a pogotovo one Fadila Novalića. Slične ocjene iznose se i za Fabriku duhana Mostar, mostarski Aluminij, zavidovićku Krivaju, sarajevsku Hidrogradnju i nekadašnjeg drvnog giganta Šipad te mnoge druge.
Te firme su u svojim najboljim godinama zapošljavale desetine hiljada radnika i bile nosioci razvoja čitavih lokalnih zajednica. Danas se njihova sudbina u političkom diskursu koristi kao simbol, ali i kao optužba, da su stranački interesi i loše upravljanje imali pogubne posljedice po domaću industriju.
Posebno je osjetljivo pitanje Aluminija, gdje je Fadil Novalić zajedno sa HDZ-om dozvolio ulazak kontroverznog izraelskog biznismena Amira Grossa Kabirija.
BH Telecom kao nova linija fronta
U središtu aktuelne polemike nalazi se BH Telecom, jedno od rijetkih velikih državnih preduzeća koje i dalje posluje stabilno i ostvaruje značajnu dobit. Upravo zato, tvrde pojedini politički akteri, ova kompanija postaje meta različitih interesa.
Kritičari upozoravaju na mogućnost da je BH Telecom izložen pritiscima da isplaćuje višemilionske iznose stranim firmama kroz sporne ugovore, pri čemu se u političkim izjavama spominju i navodne veze tih kompanija s političkim strukturama izvan Bosne i Hercegovine, a tačnije strukturama bliskih režimu Aleksandra Vučića u Srbiji.
Državno naspram privatnog
Suština aktuelne polemike svodi se na staro pitanje: šta je prioritet politike, zaštita državne imovine i javnog interesa ili pogodovanje pojedinačnim, privatnim strukturama bliskim političkim centrima moći?
Poruke koje se posljednjih dana mogu čuti iz vladajućih redova jasno idu u pravcu stava da državno preduzeće mora imati apsolutni prioritet, bez obzira o kome se radi na drugoj strani, a u ovome slučaju radi se o privatnoj televizijskoj kući Hayat.
Podsjetimo, Hayat i druge televizije iz BiH prodale su prava na distribuciju njihovog programa kompaniji VIP Team, registriranoj u Portugalu, ali povezanom sa Telekomom Srbije.
Ova kompanija sad od kablovskih operatera traži ogromne cifre za distribuciju Hayata i drugih kanala.