Godišnjica HVO zločina nad braniocima “Vranice”

Na današnji dan 1993. godine HVO snage zauzele su zgradu „Vranica“ u kojoj je bila smještena Komanda 4. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine u zapadnom dijelu Mostara.

Nakon početka agresije hrvatskih snaga, 9. maja 1993. cilj agresora bio je u brzom napadu neutralizirati i razoružati tridesetak pripadnika Armije RBiH koji su bili stacionirani u Vranici. Malobrojni borci Armije koji su branili Vranicu, sami, opkoljeni i duboko u neprijateljskoj teritoriji, pružili su žilav i hrabar otpor neprijateljskim snagama, koji je trajao više od 24 sata, a četvorica su uspjela da izvrše proboj prema linijama Armije RBiH.

U napadu hrvatskih snaga na Vranicu zarobljeno je i 13 pripadnika Armije RBiH koji nisu uspjeli da se izvuku.

Snimak zarobljenih pripadnika Armije BiH koje je odmah sa “bojišnica obrane od muslimanske agresije” HRT-u poslala novinarka Čuljak. Ono što se na snimku sasvim jasno vidi jesu – zarobljenici.

Kamera ih, jednog po jednog, hvata u totalu i oni, s rukama iznad glave, razgovjetno izgovaraju svoja imena: Hasan Balić, Alija Ćamo, Senad Ćehić, Dževad Ćolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Milojević, Fahir Penava, Ševko Pobrić, Nazif Šarančić i Fedža Husković.

Nakon što su se 14 godina vodili kao nestali, pronađen i ekshumirani iz masovne grobnice Rimski bunar, kod sela Goranci, sjeverozapadno od Mostara, u maju 2007.

Mati Aničiću, Erhardu Pozniću i Ivanu Škutoru, optuženima u predmetu “Vranica”, 2000. godine je u Kantonalnom sudu u Mostaru počelo suđenje za ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima ABiH. Nakon skoro 20 godina, predmet je okončan oslobađajućom presudom.

Tri puta je Vrhovni sud Federacije BiH ukidao oslobađajuću presudu mostarskog Kantonalnog suda i predmet vraćao na ponovno suđenje, da bi četvrti put potvrdio oslobađajući dio presude za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Aničić i Poznić su oslobođeni optužbe za nečovječno postupanje prema civilima u prostorijama Mašinskog fakulteta.

Optužnica je teretila Aničića i Poznića u svojstvu pripadnika Vojne policije u Mašinskom fakultetu, a Škutora na dužnosti u Sigurnosno-informativnoj službi (SIS). S njima je ranije bio optužen i Željko Džidić, ali je postupak u odnosu na njega razdvojen kada je postao nedostupan pravosuđu u BiH.

Članovi porodica ubijenih i nestalih koji su pratili suđenje, postupak ocjenjuju tragičnim.

Azra Penava, predstavnica Odbora roditelja pripadnika ABiH “Vranica” Mostar, kaže da je od oštećenih tražena saglasnost da se postupak protiv Džidića vodi u Hrvatskoj, ali da je porodice nisu dale, te su ranije pisali pritužbe na nerad i nerješavanje predmeta Visokom sudskom tužilačkom vijeću (VSTV) nakon što je Vrhovni sud FBiH po treći put vratio predmet Kantonalnom sudu Mostar na rješavanje.

VSTV je nakon godinu dana odgovorio da su objektivni, a ne subjektivni razlozi nepostupanja po predmetu”, dodaje Penava.

Rezultat djelovanja oštećenih, kako kaže, jeste dolazak tadašnjeg glavnog haškog tužioca Sergea Brammertza u Mostar, da bi predmet 2015. bio prebačen Tužilaštvu BiH i angažovana je Federalna uprava policije (FUP) na istrazi ubistava zarobljenih vojnika iz Komande 4. korpusa u slučaju poznatom kao “Vranica”, nakon čega su se saslušavali svjedoci.

Članovi porodica su poslije toga, odnosno 2019. održali sastanak i s glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH i tada im je rečeno da je “istraga u toku”.

“Pet godina nemamo nikakvih informacija osim da je istraga u toku”, naglašava Penava i dodaje da je ovaj predmet iz Haškog tužilaštva upućen 1998. nadležnom sudu na rješavanje, piše Detektor.ba

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *