Mostar, Musala 1937. godine: Kako je nastala Vakufska kuća i zašto je pomjerena munara

MOSTAR – Fotografija Musale iz 1937. godine vraća nas u vrijeme kada je jedan od prepoznatljivih prostora Mostara dobivao izgled koji će obilježiti naredne decenije. Na fotografiji su vidljivi radovi na Musali, dok je Vakufska kuća gotovo završena.

Autor fotografije je Paul Schulz, a koloriranjem je fotografiji savremeni izgled dao Aid Čizmić.

Iza izgradnje Vakufske kuće krije se zanimljiva priča o mostarskoj arhitekturi, vakufu, tadašnjoj gradskoj upravi, ali i jednoj odluci koja je trajno promijenila izgled prostora oko Ćose Jahija Hodže džamije.

Prema dnevniku arhitekte Miroslava Loosea, 4. augusta 1936. godine, u prisustvu Ibrahima ef. Ribice i Saliha ef. Efice, mostarskoj Opštini predočen je njegov projekat izgradnje Vakufske kuće na Musali.

Međutim, tadašnji gradonačelnik Mostara Husein Husaga Ćišić nije prihvatio prvobitno rješenje. Smatrao je da, ako Opština već ustupa zemljište za izgradnju Vakufske kuće, objekat mora biti reprezentativan i većih gabarita.

Loose je pritom upozorio na jedan arhitektonski problem – veća zgrada zaklonila bi nisku munaru Ćose Jahija Hodže džamije.

Ćišić je, prema zapisima, donio odluku da se problem riješi povećanjem visine munare. Loose je potom izradio novi projekat Vakufske kuće većih dimenzija, zajedno s rješenjem za povećanje munare. Projekat je prihvaćen, a gradnja je započela 1936. godine.

Već naredne, 1937. godine, Vakufska kuća bila je završena.

Zadužbina Hasanbega Lakišića

Priča o ovoj zgradi, međutim, počinje mnogo ranije.

Kako navodi historičar Hivzija Hasandedić, Vakufska kuća zapravo je povezana sa zadužbinom Hasanbega Lakišića. Hasanbeg Lakišić je oporukom od 16. maja 1917. godine odredio da se od njegove ostavštine izdvoji 200.000 groša za kupovinu nekretnina u Inegolu u Turskoj, koje bi bile uvakufljene na njegovo ime.

Prihod od tih nekretnina, prema njegovoj želji, trebao je biti namijenjen izdržavanju najpoznatije medrese u Inegolu.

Budući da tadašnje turske vlasti nisu prihvatile novac, mostarski muftija izdao je fetvu prema kojoj je sredstva trebalo iskoristiti za podizanje objekta u Mostaru, na Hasanbegovo ime.

Tako je nastala zadužbina čiji je jedan od najvažnijih tragova upravo Vakufska kuća na Musali.

Prilikom njene izgradnje došlo je i do promjene položaja Alajbegovića česme, koja je premještena na lokaciju na kojoj se nalazi i danas.

O historiji zadužbine Hadži Ahmedage Lakišića u Mostaru pisao je Hivzija Hasandedić u radu objavljenom u Glasniku VIS-a u FNRJ, broj 10–12 iz 1961. godine.

Fotografija tako danas predstavlja vrijedan dokument jednog trenutka iz historije Mostara – vremena kada se Musala mijenjala, kada je podizana Vakufska kuća i kada je, zbog novog objekta, izmijenjen i izgled prostora oko jedne od mostarskih džamija.

Izvor: Čampara/Vrančić/Špago; Hivzija Hasandedić, „Zadužbine Hadži Ahmedage Lakišića u Mostaru“, Glasnik VIS-a u FNRJ, 1961.

Fotografija: Paul Schulz | Kolorizacija: Aid Čizmić

OGLAS