Najava kolektivnog namaza u Širokom Brijegu – retorika koja podiže tenzije umjesto međusobnog razumijevanja

Najava profesora Sanina Muse, osnivača pokreta “Vjera. Narod. Država.” i predsjednika Bosanske narodne stranke, da se organizuje kolektivno klanjanje na javnim površinama Širokog Brijega, ponovo otvara pitanje granica političke retorike i vjerske slobode u BiH.

Ovaj potez, najava javne molitve, nakon incidenta u kojem je muslimanska žena ometena pri obavljanju namaza, može se posmatrati više kao politički signal nego iskren vjerski čin. U svom Facebook postu, profesor Musa navodi kako je “otpuhani ponos Bošnjaka” razlog da se ne pokleknu, uz tvrdnju da država “ne brani se u Sarajevu niti Zenici, već u Širokom Brijegu i Laktašima!”

Takva retorika dodatno produbljuje društvene podjele i nameće vjerske akcije kao vid političkog otpora.

Zašto je važno da vjerske aktivnosti ostanu u svojim institucijama?

Primjena univerzalnih standarda

Pojedinačne molitve mogu izgubiti svoj smisao ako se služe kao simbol političkog stava. Vjerski obredi trebali bi imati mjesto u džamijama, crkvama, sinagogama, odnosno tamo gdje su predviđeni za zajedničko obožavanje i zajedništvo, a ne na javnim površinama koje mogu biti interpretirane kao poziv na sukob ili podjelu.

Očuvanje međuvjerskog mira

U multikulturnoj BiH, vjerske prakse treba njegovati na način koji potiče međusobno poštovanje, a ne izaziva revanšizam. Javni namaz na mjestu incidenta, makar imao za cilj afirmaciju prava, rizikuje da se uzvrati istom mjerom, što vodi u začarani krug provokacija.

Politička instrumentalizacija vjere

Koristeći “vjersku čast i ponos” kao retoričko sredstvo, može se stvoriti osjećaj etničke ugroženosti i prisiliti određene zajednice da se poistovjete s političkim narativom. Umjesto stvarnog dijaloga, dobije se spektakl polarizacije.

Dok je pravo na vjersku slobodu temelj demokratskog društva, njegovanje međusobnog poštovanja zahtijeva mudrost u izboru prostora i načina izražavanja svoje vjere. Džamije, crkve i sinagoge već postoje kao mjesta za okupljanje, molitvu i zajedništvo. Iskorištavanje javnih površina za vjerske, ali i političke poruke, narušava svrhu i prijeti dodatnom radikalizacijom odnosa u BiH.

Umjesto demonstracija, potrebni su konstruktivni dijalog i vraćanje vjerske aktivnosti onome čemu služi: duhovnosti, a ne političkoj pozornici.