Nova prva linija

Piše: Tvrtko Dijak

Crtež: Alen Jaganjac

Gledam ove momke u dresovima Bosne i Hercegovine na svjetskom prvenstvu i ne mogu a da se ne vratim tridesetak godina unazad. Gledam onu zastavu koja se vijori pred milionima očiju, na stadionima o kojima smo nekada mogli samo sanjati, dok smo ležali u blatnjavim rovovima, pod kišom granata, stišnjeni u hladnim obručima i opkoljenim gradovima.

​Tada, devedesetih, mapa svijeta je bila surova prema nama. Svi su nas bili otpisali. Matematički, tehnički, geopolitički — trebali smo nestati. Biti izbrisani sa svih geografskih karata. Ali na scenu je stupilo nešto što nikakve vojne mape ni proračuni ne mogu izmjeriti: nadljudski napor, bosanski inat i čista, gola volja za opstankom. Borili smo se svim životom, davali zadnju kap snage na prvim linijama odbrane da bismo sačuvali komad neba, kamen i ime ove zemlje.

​Odbranili smo je. I baš zato, ovaj današnji uspjeh reprezentacije na svjetskom prvenstvu ne pripada samo ovim momcima na terenu. On duboko, svakim svojim atomom, pripada onim ljudima koji su tada uradili nemoguće. Pripada svakom braniocu koji je sačuvao temelje. Jer, da nije bilo te prve, krvave linije odbrane, ove današnje, sportske linije, nikada ne bi ni bilo. Da mi tada nismo odbranili pravo na sutra, ovi momci danas ne bi imali dres sa državnim grbom koji mogu ponosno poljubiti nakon gola.

​Vremena su se promijenila, a s njima i bitke. Danas su prve linije drugačije. Nema blata, nema straha za goli život, nema zvuka sirena. Danas je prva linija obasjana reflektorima, iscrtana bijelom kredom na zelenom terenu svjetske smotre. Na toj liniji danas stoje naši momci. Oni danas trče za našu zemlju, ostavljaju srce na terenu protiv svjetskih velesila i pokazuju svijetu istu onu žilavost i prkos koju smo mi nosili u njedrima. Oni trče jer znaju kolika je cijena plaćena da bi ta zastava danas stajala uz rame s najvećima.

​A gdje smo mi u svemu tome? Mi, koji smo proveli mladost čuvajući te temelje, nismo nestali. Mi danas sjedimo na tribinama, stojimo ispred ekrana, bodrimo ih iz svakog ugla ove zemlje i dijaspore. Mi smo njihov nevidljivi, ali neprobojni štit. Stojimo iza njih kao vječna straža, ponosni što smo im omogućili da se za domovinu bore igrom, pjesmom i golovima.

​Zastava koja se danas ponosno vije na svjetskom prvenstvu nije samo običan komad platna sašiven.

Ona je iskovana u nadljudskim naporima generacije koja je odbila da bude izbrisana. Momci, vi ste naša nova prva linija. Igrajte, pobjeđujte i uživajte u svakom sekundu — a mi koji smo ovu zemlju odbranili, stojimo iza vas. I ne damo vas nikome.

OGLAS