Slučaj koji potresa Hercegovinu: mjesec i pol dana bez pravde

Više od mjesec i pol dana nakon što je u Županiji Zapadnohercegovačkoj prijavljen slučaj bludnih radnji nad maloljetnim djetetom i prijetnji smrću upućenih njegovim roditeljima, nadležne institucije još uvijek nisu poduzele konkretne korake. Prema navodima obitelji žrtve, unatoč pokrenutoj istrazi za dva kaznena djela: bludne radnje i ugrožavanje sigurnosti, a postupak stoji, a osumnjičeni se i dalje slobodno kreće te, kako tvrde, utječe na svjedoke i uništava dokaze.

Na slučaj je javno upozorio Dalibor Dado Milas, istaknuvši da je “mjesec i pol dana nerada i šutnje institucija” pokazatelj dubokih problema unutar sustava pravosuđa i socijalne skrbi u Županiji Zapadnohercegovačkoj. U svom obraćanju prozvao je Tužiteljstvo ŽZH, dežurnu tužiteljicu Nataliju Marić te Centar za socijalni rad Ljubuški zbog, kako navodi, potpunog nepostupanja i ignoriranja zakonskih obveza.

Milas ističe kako ovaj slučaj odavno nije samo pitanje jedne obitelji, već simbol šire društvene nepravde sustava koji, prema njegovim riječima, “štiti zlo i kažnjava žrtve”.

Njegov status prenosimo u cjelosti :

[ mjesec i pol dana nerada i guranja pod tepih najgorih zlodjela u Županiji Zapadnohercegovačkoj ]

Za one koji možda prvi put čitaju: riječ je o slučaju bludnih radnji nad maloljetnim djetetom iz moje obitelji i prijetnji smrću upućenih roditeljima nakon što su zločin prijavili.
Istraga se vodi za dva kaznena djela, bludne radnje i ugrožavanje sigurnosti, ali mjesec i pol dana kasnije nema nikakvih rezultata.

Ispod je screenshot e-maila obiteljskog odvjetnika upućenog dežurnoj tužiteljici Nataliji Marić.
Na e-mail, kao ni na pozive, nije odgovorila.
Ljudi koji rade u neposrednoj blizini zgrade Tužiteljstva u Širokom Brijegu redovito je viđaju kako dolazi na posao, što znači da nije spriječena ni bolesna.

I to je, nažalost, slika sustava u kojem živimo.
Mjesec i pol dana nakon prijave ništa.
Zlostavljač je na slobodi, svakodnevno utječe na svjedoke i uništava dokaze.
Braća zlostavljača koji su prijetili ubojstvom i “metkom u čelo” i koji posjeduju oružje također su na slobodi.
Po pitanju prijetnji smrću i ugrožavanja sigurnosti – ništa.
Po pitanju zaštite žrtava – ništa.
Po pitanju odgovornosti institucija – ništa.

“Zla obitelj” (kodno ime za obitelj koja već godinama zna što zlostavljač radi, ali to uspješno skriva i zataškava) je bogata i utjecajna. Zbog nepostupanja Tužiteljstva dobili su više od mjesec i pol vremena da “obrade” svjedoke i zastraše sve one koji bi možda i svjedočili o zlostavljanjima.
Čak i da su najgluplji i najograničeniji ljudi na svijetu, do sada su imali dovoljno vremena da smisle izlazne strategije za svoja zlodjela.
I to je isključiva odgovornost Tužiteljstva ŽZH i dežurne tužiteljice Natalije Marić.

U posljednjih mjesec i pol dana dobio sam brojne poruke ljudi koji su prošli slično ili još gore.
U mnogim slučajevima sustav je zakazao, a silovatelji i zlostavljači danas ponosno sjede u prvim crkvenim redovima i glume nevinašca.
Žrtve su istraumatizirane i nose strašne posljedice.
Sramotno je da odlično plaćene ljude iz sustava moramo tjerati i pritiskati da poštuju zakone i rade posao za koji su plaćeni.

A Centar za socijalni rad Ljubuški?
Njihov odgovor upućen nadležnom federalnom ministarstvu bio je smiješan i ponižavajući. Oni doista nisu ništa napravili.
Je li to zato što ne znaju, zato što neće ili zato što su korumpirani, ne znam.
Ali znam jedno: svoj posao nisu uradili i, sudeći po brojnim porukama koje sam dobio, ne rade ga ni inače.

Apeliram još jednom na vladajuće u Županiji Zapadnohercegovačkoj da paze koje i kakve ljude postavljaju na najvažnije pozicije.
Svjestan sam da te ljude morate negdje uhljebiti, ali imate dovoljno izmišljenih funkcija i institucija za to.
Na mjesta o čijem (ne)radu ovise sudbine i životi drugih birajte najbolje među nama. Ovdje vam ne smetaju ni Srbi ni Bošnjaci. Imate priliku napraviti raj na zemlji, a vi svojim lošim kadroviranjem i nečinjenjem stvarate pravi pakao.

Ova priča odavno je prestala biti samo o jednom djetetu.
Ovo je priča o društvu koje štiti zlo, o institucijama koje ne rade svoj posao i o roditeljima koji umjesto podrške dobivaju strah.

I to nažalost nije sve. U Hercegovini je nažalost previše takvih priča koje se nažalost zbog “sramote” ne govore javno.

Ali ja šutjeti neću.
I stvarno ne namjeravam stati.

Iako mi sve ovo uzima i vrijeme i energiju i nagriza unutarnji mir, neću stati.