Smetaju ‘bradati’ u Bugojnu, a ne smetaju ‘Katolibani’ iz Hrvatske?

Reakcije na susret u Bugojnu otvaraju pitanje jednakih mjerila kada je riječ o sportskim okupljanjima i simbolima

Posljednjih dana društvene mreže i mediji prepuni su komentara o airsoft susretu održanom u Bugojnu, na kojem su učesnici ‘bradati muškarci’ u uniformama s arapskim natpisima, izazvali buru reakcija i optužbi za „radikalizam“.

Događaj, prema navodima organizatora i MUP-a bio je uredno prijavljen policiji i odobren kao sportsko-rekreativni skup, bez ijednog incidenta.

Ipak, dio portala i korisnika društvenih mreža požurio je da ga prikaže kao „sumnjivo okupljanje“ koje prijeti Hrvatima.

Koga se to zapravo boje Udruge HVO-a?

S druge strane, gotovo niko od tih istih komentatora ne problematizira činjenicu da u susjednim zemljama djeluju airsoft klubovi čiji članovi otvoreno koriste religijske simbole i estetiku koja podsjeća na vojne formacije, pa i sami sebe ironično nazivaju „katolibanima“. Ti prizori prolaze bez osude, a često se tumače kao „samo igra”.

Ovakav kontrast otvara pitanje: zašto su jedne brade, zastave i natpisi odmah prijetnja, dok su drugi samo igra?

Ako airsoft u svojoj suštini podrazumijeva sport, timski rad i taktičku disciplinu, onda bi i kriteriji prema učesnicima trebali biti isti, bez obzira na njihov izgled, ime kluba ili simboliku na uniformama.

Organizatori bugojanskog susreta poručuju da je cilj bio isključivo sportski: druženje, rekreacija i promocija fair-playa.

MUP se oglasio i potvrdio da je airsoft susret u Bugojnu protekao bez incidenta i u okviru zakonskih propisa

U objavljenim fotografijama lica učesnika “katolibana” su zamagljena radi zaštite privatnosti, čime smo poštovali novinarski i etički standard, za razliku od nekih portala koji su, u potrazi za senzacionalizmom, objavljivali fotografije bez konteksta i bez provjere. Čak smo ‘zamaglili’ i puni naziv Airsoft kluba iz Hrvatske koji se ovako nazivaju, a sve jer oni nisu ni zaslužili da ih se javno proziva.

Dvostruki aršini u tumačenju simbola samo produbljuju nepovjerenje među zajednicama i šire predrasude.

Ako se rekreativni sport počne etiketirati na osnovu izgleda učesnika, jezika na oznakama ili asocijacija koje neko želi vidjeti, tada problem nije u airsoftu, nego u društvu koje još uvijek gleda kroz naočale podjela.