Tri godine od ubistva Nizame Hećimović: Šta se promijenilo u sistemu zaštite žena?

Piše: Redakcija portala Hercegovacki.ba

Tri godine nakon ubistva Nizame Hećimović, Bosna i Hercegovina danas ima drugačiji zakonski okvir za zaštitu od nasilja nad ženama nego što ga je imala 11. augusta 2023. godine. Doneseni su novi propisi, uvedene su nove obaveze za institucije i preciziran je način procjene rizika. Ostaje pitanje koliko će se ta pravila dosljedno primjenjivati u praksi.

Nizama Hećimović ubijena je 11. augusta 2023. godine u Gradačcu. Slučaj je otvorio niz pitanja o postupanju institucija, procjeni opasnosti kojoj je žrtva bila izložena i mehanizmima zaštite žena koje prijavljuju nasilje.

Uslijedili su protesti širom Bosne i Hercegovine i zahtjevi za izmjenama zakona i efikasnijom zaštitom žrtava.

Tri godine kasnije, dio tih zahtjeva pretočen je u konkretne propise.

Novi zakon o zaštiti od nasilja

Tokom 2025. godine Federacija BiH dobila je novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.

Jedna od važnih novina jeste veći fokus na procjenu rizika i pravovremenu zaštitu žrtve. Zakon proširuje zaštitu i na žene koje nasilje doživljavaju izvan formalnog porodičnog odnosa, dok se djeca koja prisustvuju nasilju tretiraju kao žrtve nasilja.

Novim rješenjima policiji su date i dodatne mogućnosti za hitno djelovanje, uključujući izricanje hitnih mjera zaštite, poput udaljenja počinioca nasilja i zabrane približavanja i komunikacije sa žrtvom.

Time se nastoji smanjiti prostor između trenutka prijave nasilja i trenutka kada žrtva dobija konkretnu zaštitu.

Femicid prepoznat kroz izmjene Krivičnog zakona

Promijenjen je i Krivični zakon Federacije BiH.

Izmjenama je teško ubistvo žene motivirano njenom rodnom pripadnošću posebno prepoznato u okviru krivičnog zakonodavstva. Istovremeno su pooštrene pojedine odredbe koje se odnose na nasilje i kršenje zaštitnih mjera.

To predstavlja važnu promjenu u odnosu na period kada je ubijena Nizama Hećimović, jer je rodno zasnovani aspekt ubistva žene sada jasnije prepoznat u krivičnopravnom okviru Federacije BiH.

Procjena rizika postala obavezni dio postupanja

Jedan od ključnih problema koji se otvorio nakon Nizaminog ubistva bio je način na koji institucije procjenjuju koliko je žena koja prijavi nasilje zapravo ugrožena.

Od novembra 2025. godine u FBiH je na snazi Pravilnik o postupku i načinu provođenja procjene rizika za žrtve nasilja u porodici i nasilja prema ženama.

Pravilnikom je precizirano da policijski službenici koji prvi dolaze u kontakt s prijavom nasilja provode procjenu rizika prema propisanoj metodologiji. Procjena rizika postaje osnova za dalje postupanje institucija i određivanje mjera zaštite.

Drugim riječima, cilj je da se prijava nasilja ne tretira samo kao evidentiranje događaja, nego kao situacija u kojoj se mora procijeniti postoji li opasnost od daljnjeg nasilja i eskalacije.

Zakoni postoje. Sljedeći test je praksa.

U tri godine od Nizaminog ubistva napravljen je značajan pomak u normativnom okviru.

Međutim, donošenje zakona i pravilnika samo je prvi korak.

Efikasnost sistema zavisit će od toga kako će policija provoditi procjenu rizika, kako će tužilaštva i sudovi reagovati, koliko će se brzo izricati zaštitne mjere, kako će institucije međusobno razmjenjivati informacije i hoće li se utvrđivati odgovornost kada neko ne postupi u skladu sa svojim obavezama.

Podaci pokazuju da problem nasilja nije riješen donošenjem novih propisa. Samo je u Tuzlanskom kantonu tokom 2025. godine evidentirano 802 prijave nasilja u porodici, dok je u sigurnoj kući boravila 151 osoba, među kojima 75 žena i 76 djece.

Zato se danas, tri godine nakon Gradačca, više ne postavlja samo pitanje jesu li zakoni promijenjeni.

Pitanje je jesu li promijenjeni način rada institucija i njihova sposobnost da na vrijeme prepoznaju rizik.

To će biti pravi pokazatelj jesu li zakonske promjene ostale samo na papiru ili su postale dio svakodnevne prakse.

Nizamin slučaj bio je jedan od ključnih trenutaka nakon kojih je pitanje zaštite žena od nasilja dobilo snažniji institucionalni i zakonodavni odgovor. Tri godine poslije, odgovornost sistema mjeri se njegovom sposobnošću da taj odgovor provede prije nego što prijava nasilja postane posljednje upozorenje.

OGLAS