Mikulić (DF): Kovačevića napada prefarbani Lučić koji izbjegava govoriti o sudbini ubijenog Kasima Kahrimanovića!

Izbor Slavena Kovačevića možda je i najvažnije pitanje, možda čak i pitanje opstanka Bosne i Hercegovine kao suverene države. Sve drugo, put je u mračno i neizvjesno doba.

Poručio je to u intervjuu za Novinsku agenciju Patria (NAP) zastupnik u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) Zoran Mikulić (DF).

PROMO ČLANAK

Tražite najbolju autopraonicu u Mostaru? PSE Mostar donosi vrhunsku uslugu i novu priliku za reklamu

Mikulić je za NAP govorio o napadima na Kovačevića i njegovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH, ocijenivši da oni predstavljaju pokušaj očuvanja političkog sistema kojim dominiraju etničke kaste i karteli.

Osvrnuo se i na građanski koncept države, komentarisao je i zahtjev HSP-a CIK-u BiH da zabrani učešće DF-u na izborima, a na kraju se dotakao i Mostara kao grada koji decenijama trpi zbog posljedica nacionalističkih politika.

Kako gledate na orkestrirane napade iz Hrvatske ali i od stranaka s hrvatskim predznakom iz Hercegovine na Slavena Kovačevića i njegovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH?

Mikulić: Riječ je o visokoj politici niskih udaraca. U svakom nacionalnom taboru situacija je identična, jer oni, zaboga, imaju monopol na sve. I na pamet, i na nacionalni legitimitet i na ljudska prava. Opasno je kad je netko ubijeđen da je pametan. Nacionalizam je jednako protjerao i „naše” i „njihove”, a jedino što je proizveo su njihovi etnički karteli koji bi da kroje politički sustav.

Hrvati nemaju svoj entitet. Bošnjaci nemaju svoj entitet. Svi imaju pravo na sudjelovanje u vlasti. Tako, pojednostavljeno, glase ustavne i dejtonske postavke. Njihovo tumačenje glasi: “Samo naši svi imaju pravo na sudjelovanje u vlasti.”

Očito se radi o tome da im kandidatura bilo koga izvan te nacionalističke matrice remeti planove, pa ako hoćete, i cjelokupnu strategiju kojom žele izmijeniti politički sustav Bosne i Hercegovine. Takvom BiH bi vladale etničke kaste, putem kojih bi se izvršila etno-teritorijalizacija države. U tome Hrvatska hoće kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom i njenim resursima, dok su ovdašnje stranke, ništa drugo nego klasični izvođači radova. Zato je izbor Slavena Kovačevića možda i najvažnije pitanje, možda čak i pitanje opstanka Bosne i Hercegovine kao suverene države. Sve drugo, put je u mračno i neizvjesno doba…

Iako bi oni, svojatanjem konstitutivnosti, upravo i htjeli takvo nešto, jer takva im je matrica djelovanja, a to je ovdje već praktično odavno postalo pravilo, ljudi se, ustvari, ne dijele po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Ljudi se, naime, dijele na pametne i na budale. Onda se, dalje, budale dijele po nacionalnoj i po drugim pripadnostima. A svijet je pun svakakvih budala, ali ipak je izgleda kod nas centrala.

Uostalom, danas imate mnogo širi izbor. Odaberite, kao što ste i do sada, Ramu i slične. Zašto ne? Ipak, um caruje…

Suština je u tome da se talas verbalnog nasilja od strane HDZ-ovih satelita i samog HDZ-a, kontinuirano nastavlja. Verbalni delikt caruje među pravosudnim procesima, ali oni su zaštićena roba. Mlatara se zastavama i sudi se tom mahanju. Treba li uopće i napominjati da su nacionalisti, na ovim područjima, duže na vlasti nego komunisti.

Šta mislite konkretno da su glavni razlozi za takve napade, kojima se čak pridružila i Koordinacija udruga Hrvatskog vijeća obrane BiH? Zašto im je Kovačević trn u oku?

Mikulić: Kao što rekoh, glavni je razlog što svi oni nastoje da preurede Bosnu i Hercegovinu u državu kojom vladaju etničke kaste ili etnički karteli. Za razliku od njih, Kovačević se, kao i većina građana, zalaže za državu jednakih ljudi, u kojoj je na snazi puna demokracija, što je ujedno i europski standard. To je sasvim dovoljan razlog da, od onih koji su zaduženi za provođenje nacionalističkih politika, biva sotoniziran. Osim toga, napadima na protukandidate, oni hoće preusmjeriti pažnju javnosti sa vlastitih krimena kao što je, na primjer, slučaj Kahrimanović u kojem je glavni kritičar svega i svačega “nelegitimno hrvatskog” trebao biti ključna uloga. Međutim, on nije ništa poduzeo iako je “bio obaviješten”. Obaviješteni su bili samo oni koji su mogli nešto poduzeti. On nije.

Prioritet samozvanih osnivača HDZ-a, (Zdenko Lučić, op. a.), koji su danas glavni Čovićevi kritičari, i koji svu svoju kampanju zasnivaju na kritici onih drugih, je naravno, prikazati sebe kao moralnu vertikalu. U toj vertikali, dobro bi bilo da objasne svoju ulogu u ratnim zločinima. U nepoduzimanju ničega prilikom likvidacije Kasima Kahrimanovića, iako su, po zapovjednoj liniji bili obaviješteni, a kao doktori nauka, odvjetnici i obavještajni djelatnici, morali su znati da će biti, ni kriv ni dužan, likvidiran. Možda bi Kasim danas glasovao za njega. Možda bi glasovao za nekog drugog. To nikada nećemo saznati, jer kandidat nije reagirao na cedulju. Ne, on je odlučio da mu ne treba Kasimov glas. Kasima na izborima neće identificirati elektronskim skeniranjem otiska prsta. Njega će Ismeta posthumno prepoznati.

Naime, nesretni Kasim je od strane kritičareve službe, uhapšen i odveden iz Dubrovnika 1993. godine, o čemu je on uredno obaviješten. Nije ništa poduzeo. Naravno. Ali poduzeo je naslikavanje s Kovačevićevom susjedom. Zašto se nije, te ’93. naslikavao sa Kasimom i tada tražio ta neka ljudska prava, ako im je to uopće pravo ime? Zašto se nije naslikavao s ostalima o kojim je “obaviješten”? Ili se možda ta špijunska služba fokusirala samo na stambeni spor, koji bi valjda, u svakoj normalnoj državi, trebao riješiti sud. Suda nije bilo kada se on pitao o životu i smrti.

Prioritet osnivača nacionalnih stranaka je revizija povijesti umjesto obrazovanja. I bajke, naravno. A bajke ne lažu.

Isti ti, predstavnici, udruge, samozvani lideri i prekrajatelji vlastitih uloga i karijera, tradicionalno partnerski šute na veličanje lika i “djela” Mladića i sličnih. A, dobro je i svakodnevno zakuhavati, održavati i veličati svoju nacionalnu pripadnost.

Šta će još ovih dana, u emotivnom naboju, srušiti horde za predizborno podizanje nacionalnih tenzija? Svinjske glave su ofucana fora, a samo podižu nacionalni naboj na drugoj strani. Možda će svojim revolucionarnim duhom, poneseni Thompsonovim sjetnim ljubavnim refrenima, ne mareći za vlastite živote, zaštićeni jedino mrakom i policijom, naravno, vjerojatno opet predizborno, goloruki navaliti na, opasno i provokativno prijeteće, Partizansko groblje.

Kovačevićevo zalaganje za građanski koncept države svi oni tumače napadom na ustavni poredak i prijetnjom kolektivnim pravima. Pada li sva ta njihova priča u vodu ako u obzir uzmemo da Bosnu i Hercegovinu godinama čeka implementacija brojnih presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje itekako u svojoj srži upravo imaju građanski koncept države?

Mikulić: Samim Ustavom Bosne i Hercegovine utvrđeno je da se Europska konvencija o ljudskim pravima direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i da ima prednost u odnosu na sva druga prava. Zalaganje za tu ustavnu normu, koja je precizna i jasna, ne može nikako biti napad na ustavni poredak. Ustvari, razni napadači, koji se probude u predizborno vrijeme i rade preuranjenu kampanju, svojim proizvoljnim i pravno neutemeljenim interpretacijama samog Ustava i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u kontinuitetu vrše tihi napad na ustavni poredak. Ako ništa drugo, pred Europskim sudom za ljudska prava srušena je ta fatamorgana o “legitimnom političkom predstavljanju” kojom su raznorazni decenijama maltretirali domaću i međunarodnu javnost…

Uostalom, zašto ti zabrinuti branitelji nacionalnih interesa i zagovornici jednonacionalnih izbornih jedinica ne pokrenu pitanje neravnopravnosti pred Europskim sudom? Možda je, u odgovoru na ovo pitanje, definirana suština nacionalističkog poimanja države.

Možda jedan od najboljih primjera koji pokazuje da gorenavedeni nastoje, ne birajući sredstva, obesmisliti Kovačevićevu kandidaturu i diskvalifikovati ga kao legitimnog kandidata za Predsjedništvo BiH, jeste i zahtjev Hrvatske stranke prava (HSP) BiH upućen Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH da zabrani učešće Demokratskoj fronti (DF) na predstojećim izborima. Zasmetao im je slogan DF-a ‘Građanska, zemlja ljiljana.’ Kako na to gledate?

Mikulić: Sa pravnog stanovišta ovo što radi HSP je smiješno. Uputiti neki dopis CIK-u, o stvarima o kojima je taj isti CIK već odlučivao tijekom ovjera kandidatura političkih subjekata i pojedinaca, je u najmanju ruku neozbiljno. Prigovor na izborni slogan je u istoj ravni neozbiljnosti jer ljiljan, kao simbol, dio je tisućugodišnje tradicije i postojanja Bosne i Hercegovine, dijelom je zastave Bosne i Hercegovine pod kojom je primljena u Ujedinjene nacije pa samim time dio je kontinuteta državnosti i međunarodno-pravnog subjektiviteta utvrđenog člankom 1. Ustava Bosne i Hercegovine. To je srednjovjekovni simbol koji upućuje na Kotromaniće, bosansku kraljevsku vlast i kulturno nasljeđe srednjovjekovne Bosne. U kršćanskoj tradiciji simbol je Blažene Djevice Marije te svetog Ante.

U tom kontekstu nije vezan za suvremenu nacionalnu pripadnost, mada se danas ta simbolika s različitih strana različito doživljava. U sveukupnom državnom i postdejtonskom kaosu, u kojem se nacionalne tenzije svakodnevno potpiruju, kako bi se izvukla politička korist, čak i to različito doživljavanje bilo kakvih simbola je donekle razumljivo.

I, pri tome, ljiljan kao simbol, nije nikad zabranjen niti označen kao izraz govora mržnje, dok su simboli tih neozbiljnih nositelja sporednih uloga, osporeni odlukama najviših sudskih instanci…

Smatrate li da je grad Mostar možda i najbolji primjer zašto su Bosni i Hercegovini potrebni političari poput Slavena Kovačevića i njegove političke ideje?

Mikulić: Mostar je poprilično ispražnjen grad, čemu je vladajuća politika dala nemjerljiv doprinos. Njega svakodnevno kemoterapijski ubijaju i dijele sumnjivo stečenim kapitalom. To je grad koji ima više šetnica nego šetača, ali je bio, jeste i ostaće antifašistički grad, bez obzira što njim trenutno upravljaju neke retrogradne snage, koje se nalaze sa sporedne strane povijesti. Ništa nije trajalo dovijeka pa ne može ni taj ekstremizam. Trenutno, ovdje još uvijek ratuju fašisti protiv spomenika. Ratuju živi fašisti protiv mrtvih antifašista. Ta borba je neravnopravna, a ishod je unaprijed poznat… Pobijedit će mrtvi antifašisti.

Za sve normalne Mostarce, izbor nekoga tko se zalaže za europske vrijednosti, poput Slavena Kovačevića, ima ideološki značaj jer prikazuje borbu antifašizma protiv različitih formi fašizma kojima svjedočimo u ovo vrijeme.

Trenutno se slave zločinci, a osuđuju žrtve. Oni žele prinuditi građane da abdiciraju. Najopasnije oružje su ljudi malog kalibra. Nude nam suživot kao najveći doseg “demokratskih promjena”.

Da, suživot… To je ono kada jedni drugima možete čestitati bajrame i božiće, ali se ne smijete međusobno ženiti.

Politički i nacionalni eksperimenti poput Mostara, a koje su sami stvorili, služe im kao efikasan dokaz da je zajedništvo nemoguće i da je ovakva država nemoguća, a u takvoj se bari oni najbolje snalaze. Nacionalistički pokreti pronalaze poklonike upravo među gubitnicima.

Emotivno disfunkcionalni heroji tranzicije, predozirani nacionalizmom, priželjkuju nacionalne čarke. Od toga žive. I svi se hvale i nacijom i vjerom. Kao da je to mjerilo bilo čega. Kao da bi to uopće trebalo biti javna, a ne privatna stvar. Uostalom, u Haagu se nitko nije izjasnio kao ateista. Svi su se deklarirali vjernicima.

Mostar i slični nacionalistički projekti razlogom su što nas Europa ne doživljava kao ozbiljnog partnera. A u Europi nema mjesta za naciolidere kakve mi ovdje godinama podržavamo. Njima to i odgovara, zato se baš i ne lome kako bismo prišli Zapadu.

Prošle godine nismo ušli u Europu, ove nećemo u NATO… Čisto da malo promijenimo…

Prijem u tako ozbiljne organizacije i institucije zahtijeva temeljit pristup, a nipošto ad hoc, parcijalna i privremeno-povremena rješenja, kao ev. znak dobre volje. Koga briga, u Europi, za našu povremenu dobru volju? Europi se pristupa sistematizirano, predano, koncentrirano i uporno. Ustvari, trebamo izgraditi bolju BiH radi nas, a ne zato da bi nas Europa primila.

Ali, mi ne bi bili mi kada ne bismo imali svoj pristup i ovoj privilegiji. To počinje nešto kao HDZ-ov recept za kajganu. Dakle, prvo ukradeš jedno jaje pa…

Republika srpska i njen zabranjeni lider Dodik sve čine da spriječe ulazak BiH u NATO i EU, a u tome im pravu podršku daje Dragan Čović, koji u svojim javnim nastupima nikad nije izrekao nijednu lijepu riječ o NATO i EU. Nikada nisu ni pomislili pronaći ili čak odškrinuti vrata Zapada.

Dakle, birajte njih i spavajte mirno! Vrata neće biti!