Đemila Talić Gabriel poručila: Nemoj, Milorade, uništavati nove generacije!
Đemila Talić Gabriel poručila: Nemoj, Milorade, uništavati nove generacije!
Đemila Talić-Gabriel, jedna od najistaknutijih članica bh. zajednice u australskoj državi Novi Južni Vels, koja je svojevremeno obavljala i dužnost počasne konzulice Bosne i Hercegovine, te članica brojnih vladinih i nevladinih australskih organizacija, objavom na društvenim mrežama ponovo je pobrala simpatije.
Kao i hiljade Bosanaca i Hercegovaca, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, goli život spasila je odlaskom iz BiH, a jedan slučajni susret vratio je u ta teška vremena i to je podijelila u posljednjoj objavi na Facebooku.
– Kantonalni sud Sarajevo, kratko ročište, penjem se stubištem, nikad kraja stepenicama… Dođoh i ugledah lica poznata, razgovaramo, dijelimo mišljenja ispred vrata sudije. Osjetim nečije poglede, okrećem se, u prvi mah pomislih da mi se neko pričinio. Nastavimo razgovarati, u letu mi prijatelj, advokat zalijepi poljubac na obraz i u trci na sljedeće ročište dobacuje planove za vikend poslije Bajrama. Pratim ga pogledom i riječima, a opet mi se čudan osjećaj javlja da me neko promatra. Iznenada, kao gromom pogođena, prilazi mi poznati lik – ratna prošlost, piše u svojoj objavi Talić Gabriel.
U nastavku je detaljnije pojasnila o kome se radi.
– Izljubismo se kao najdraži rođaci, jer to smo mogli biti, a nismo. Bio si dijete iz Sarajeva koje su roditelji poslali u moj grad, koji se tada zvao Bosanska Dubica, da ga zaštite od ratnih pokliča Karadžića u srcu Sarajeva. Nisu znali da te šalju u ralje etničkog čišćenja, jer to niko slutio nije. Taj grad posta Kozarska Dubica RS, a ti osta odvojen od roditelja koji rat provedoše u Sarajevu pod granatama, a ni slutili nisu da preživljavaš horor miniranja bošnjačkih i katoličkih kuća, odvođenje po logorima ljudi koje smo poznavali. U tom ludilu vas dvoje zaljubiste se ludo, postadoste neraskidiv dio mog života. Ti i ona uvijek zajedno, a kuća mojih roditelja nam svima posta utočište i oaza. Moju si Ninu čuvao skupa s njom, tješio je kad se od straha tresla pod zvukom zolje, jer tri godine kćerka mi je imala – nastavlja Talić Gabriel.
alje dodaje kako se sudbina poigrala sa akterima njene priče.
– Upadoše pod maskom, rastrgaše snove, a vi obećaste vjernost. Ona pod pratnjom grad napusti, a ti osta. Raskinuše snove jedne ljubavi, jedne mladosti, a nas četvero postasmo
