Kako su upravnik logora “Heliodrom” i pripadnici HVO-a izbjegli odgovornost za slanje zatočenika na prinudni rad

Haška presuda i dokumenti koje je analizirao Detektor otkrivaju imena najmanje četiri osobe koje su izdavale odobrenja za odvođenje na prinudni rad logoraša iz “Heliodroma” tokom 1993. godine, a da nikada nisu procesuirane pred domaćim pravosuđem. Neki od njih bili su svjedoci uprkos činjenici da su zatočenici ranjavani, a neki i ubijeni u živom štitu, u koji su poslani iz nehumanih uslova logora.

Edin Batlak nakon 30 godina opet stoji ispred Heliodroma u Rodoču kraj Mostara, gdje je bio zatočen. Njega i druge logoraše od studenata koji pohađaju predavanja u nekadašnjim zgradama logora, koje danas pripadaju Sveučilištu u Mostaru, dijeli samo kapija. Bivši logoraši već godinama nemaju pristup ovom mjestu kako bi obilježili sve patnje koje su doživjeli u logoru.

Batlak se prisjeća brutalnosti kojoj je svjedočio ispod prozora paviljona u kojem je bio kada su ljude pretukli zbog toga što je jedan logoraš uspio da pobjegne u Blagaj.

“Njih su baš bili izmasakrirali. Sjećam se dobro kada je čovjek molio da ga ubiju i prekrate mu muke, jer su bukvalno kištrama punim kisele vode ih bili po glavi”, kaže on.

“Kad sam za par dana ih vidio, nisam mogao da vjerujem prizorima, da čovjek može toliko da otekne, da mu bude tolika glava. Ljudi su bili potpuno izobličeni”, dodaje Batlak.

Mjesec dana nakon njegovog zatočenja, 11. augusta 1993. godine Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK) posjećuje logor “Heliodrom” i tada zaključuje da se u njemu ne poštuje Ženevska konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika. Crveni krst bilježi da su uslovi, higijena i hrana nekvalitetni i da se zatočenici odvode na radove.

Upravnik Stanko Božić u pismu prenosi njihove primjedbe Bruni Stojiću nekoliko dana kasnije. Navodi da je upozoren i obavezan kao upravnik da se ovakvi propusti ne ponavljaju “jer ćemo u protivnom biti prijavljeni Međunarodnom sudu”.

Ali sam kasnije priznaje da propusti nisu ispravljeni.

“Nasuprot tome iz dana u dan se povećava broj ranjenih i poginulih na radilištu”, napisao je Božić moleći Stojića za pomoć u rješavanju ovog problema.

Božić je još ranije upozoravao da će obustaviti odvođenje zatvorenika na rad ako ih budu ponovo tukli, a još početkom jula 1993. u izvještaju Valentinu Ćoriću, Zvonku Vidoviću i Berislavu Pušiću navodi da su dvojica zatvorenika na radovima – Sead Ramić i Ibro Ćilić – ranjeni i prebačeni u Mostar.

Detektor je analizirao ovu prepisku i druge dokumente te pisma iz prvostepene presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) kojom su Jadranko Prlić i drugi čelnici Vlade takozvane Herceg-Bosne osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, i pronašao četiri osobe čija se odgovornost nikada nije utvrđivala u sudskom postupku.

Konačnom presudom, Jadranko Prlić, bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne, osuđen je na 25 godina zatvora, dok su po 20 godina dobili Bruno Stojić, nekadašnji ministar odbrane Herceg-Bosne, te bivši načelnici Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković. Valentin Ćorić, nekadašnji načelnik Uprave Vojne policije HVO-a, osuđen je na 16 godina, a predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na deset godina zatvora.

Haško vijeće utvrdilo je da je HVO bivši vojni kompleks Jugoslovenske narodne armije (JNA) Heliodrom stavio pod svoju kontrolu u junu ili julu 1992. s namjerom da ga koristi kao kasarnu.

Vijeće je zaključilo da je Ćorić naredio osnivanje “Heliodroma”, a da je 21. decembra 1992. imenovao Božića. Kako stoji u presudi, Božić je svoju funkciju u “Heliodromu” napustio s odobrenjem Valentina Ćorića 7. februara 1993. kako bi se vratio na svoje radno mjesto u preduzeću u kojem je radio prije rata, ali se vratio 22. marta i bio upravnik do aprila 1994.

U septembru 1993. je zabranio odvođenje zatvorenika iz “Heliodroma” na radove, ali se ono nastavilo, što je Vijeće zaključilo u prvostepenoj presudi Prliću i ostalima, a o tome je svjedočio i Božić u predmetima pred Državnim sudom.

Edin Batlak se prisjeća da je Božić bio upravnik logora za vrijeme dok je on bio zatvoren u “Heliodromu”.

“Čovjek bez čijeg znanja nije mogao biti odveden niko na prisilni rad, niko nije mogao biti maltretiran bez njegovog znanja, ili na kraju krajeva, ako je saznao, morao je nešto učiniti”, kaže Batlak, koji Božića naziva “čovjekom koji nije ništa učinio”.

“Neko će kazati ‘on je bio manje-više neki službenik’, pa taj službenik, zato što je imenovan na to mjesto, mora odgovarati za počinjene zločine nad nevinim ljudima”, smatra Batlak, koji je u “Heliodromu” bio zatvoren 253 dana.

Ali Božić nije odgovarao pred sudom. Na pozive novinara nije želio govoriti o svojoj ulozi u ratnom periodu, niti dozvoliti da mu se objasni zbog čega je pozvan.

“Ne možete mi ništa objasniti i ne želim pričati, nemojte me više zvati”, rekao je Božić novinarki Detektora prije nego je spustio slušalicu.

Kasnije nije odgovorio na poruku koju su mu novinari poslali.

Vijeće u Haagu je konstatovalo da nijedna odgovorna osoba u “Heliodromu”, niti ijedan drugi pripadnik HVO-a nikada nisu bili kažnjeni zbog slanja zatočenika iz logora na rad na linijama fronta.

Detektor je imao uvid u dokument Tužilaštva BiH u kojem obavještava Udruženje logoraša Mostar da neće sprovoditi istragu protiv nekadašnjeg upravnika “Heliodroma” Božića, “jer ne postoje osnove sumnje da je prijavljeni počinio ovo krivično djelo”.

Tužilaštvo BiH navodi da je uvidom u spis utvrđeno da je 19. jula 2022. godine sačinjen analitički izvještaj – “Božić Stanko: Izvođenje zatvorenika na prinudni rad iz logora Heliodrom”.

Prema Tužilaštvu, iz baze podataka otvorenih predmeta ratnih zločina od 28. februara 2022. godine se vidi da Božić nije evidentiran u drugim predmetima u ovom tužilaštvu. Također, Božić nije evidentiran u kaznenoj evidenciji Policijske uprave Mostar.

Detaljnu analizu Detektor.ba pročitajte ovde.