Za Borac može, za Velež nije moglo: Koji kriteriji važe u bh. fudbalu?

Odgođena utakmica Veleža i Borca bez konsultacija s mostarskim klubom ponovo je otvorila pitanje jednakih kriterija u bh. nogometu. Kada je riječ o evropskim ambicijama i interesima pojedinih klubova, pravila se očito mogu tumačiti na različite načine.

Fudbalski savez Bosne i Hercegovine ponovo je uspio izazvati nezadovoljstvo i otvoriti raspravu o tome vrijede li ista pravila za sve klubove u domaćem prvenstvu. Odluka o odgađanju utakmice između Veleža i Borca, koja je trebala biti odigrana u nedjelju, 18. oktobra, na stadionu Rođeni, nije samo pitanje jednog termina. Ona je postala pitanje principa, jednakog tretmana i povjerenja u institucije koje bi morale biti garant regularnosti takmičenja.

Komitet za takmičenje NS/FS BiH prihvatio je zahtjev Borca za odgađanje susreta, uz obrazloženje da banjalučki klub ima zdravstvene probleme kod sedmorice fudbalera te da je dostavio odgovarajuću medicinsku dokumentaciju. Međutim, ono što je posebno zasmetalo mostarskoj sportskoj javnosti jeste činjenica da je odluka donesena bez prethodnih konsultacija s domaćinom utakmice, FK Veležom. Zvanično saopćenje Saveza.

Jedni dobijaju razumijevanje, drugi snose posljedice

Naravno, zdravstveni problemi fudbalera ne smiju se zanemariti. Ako postoji opravdan razlog za odgađanje utakmice, Savez ima pravo razmotriti zahtjev i postupiti u skladu s pravilima. Ali upravo tu počinje suština problema: koji kriteriji važe za odgađanje utakmica i primjenjuju li se jednako na sve klubove?

Borac je aktuelni prvak Bosne i Hercegovine i ove sezone nastupao je na evropskoj sceni. Njegov zgusnuti raspored, putovanja i utakmice u evropskim takmičenjima predstavljalo je objektivno zahtjevan izazov. Ipak, evropske ambicije jednog kluba ne bi smjele automatski imati prednost nad takmičarskim obavezama drugog.

Velež je također klub s tradicijom, navijačima i sportskim ambicijama. Mostarci su se pripremali za utakmicu, organizacija susreta bila je u toku, a ulaznice su već bile odštampane. Odluka o odgađanju zato nije ostala samo na papiru, proizvela je konkretne posljedice za domaćina, njegove navijače i sve koji su planirali nedjeljni dolazak na stadion.

Zašto se u takvim okolnostima nije barem zatražio stav Veleža? Zašto mostarski klub nije dobio priliku da iznese svoje argumente prije donošenja odluke koja direktno utiče na njegove interese?

Slučaj iz 2024. godine: Veležu odbijena odgoda uprkos virozi i medicinskoj dokumentaciji

Da ovo nije prvi put da se otvara pitanje različitog tretmana klubova, pokazuje i slučaj iz augusta 2024. godine, kada je Velež tražio odgađanje gostujuće utakmice protiv Širokog Brijega.

Prema pisanju medija od 16. augusta 2024. godine, mostarski klub suočio se s ozbiljnim zdravstvenim problemima uoči utakmice trećeg kola WWin lige BiH. Zbog stomačne viroze trening je propustilo čak osam fudbalera: Milinarić, Vehabović, Hrkač, Lauš, Okeke, Oreč, Ribić i Bajrić.

Velež je nadležnom tijelu Saveza uputio zahtjev za odgodu utakmice, uz medicinsku dokumentaciju kojom je potkrijepio zdravstvene probleme svojih igrača. Ipak, zahtjevu nije udovoljeno, pa je susret na Pecari odigran u prvobitno planiranom terminu.

Dvije godine kasnije, u oktobru 2026., situacija je drugačija. Borac je zatražio odgađanje utakmice protiv Veleža zbog zdravstvenih problema kod sedmorice fudbalera, dostavio medicinsku dokumentaciju i dobio odobrenje Komiteta za takmičenje NS/FS BiH.

Naravno, nije moguće zaključiti da su ova dva slučaja potpuno identična bez uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju, tada važeće propise i obrazloženja nadležnih komisija. Međutim, činjenica da je Veležu 2024. godine odbijen zahtjev uprkos prijavljenim zdravstvenim problemima i dostavljenim nalazima, dok je Borcu 2026. godine odgoda odobrena iz zdravstvenih razloga, nameće pitanje dosljednosti kriterija.

Zašto tada nije bilo razumijevanja za Velež? Jesu li propisi bili drugačiji, jesu li postojale razlike u medicinskoj dokumentaciji ili su nadležni organi različito procijenili opravdanost zahtjeva? To su konkretna pitanja na koja bi Savez trebao odgovoriti.

Nije dovoljno reći da svaki slučaj treba posmatrati pojedinačno. Upravo zato što se slučajevi razmatraju pojedinačno, javnost ima pravo znati koji su kriteriji presudni i zašto su u jednom slučaju doveli do odbijanja, a u drugom do odobravanja zahtjeva.

Ako je sve urađeno u skladu s pravilima, transparentno obrazloženje moglo bi otkloniti sumnje. Ako, međutim, za iste ili slične okolnosti ne vrijede isti standardi, onda problem nije u klubovima koji traže svoja prava, nego u sistemu koji mora osigurati ravnopravan tretman svih učesnika takmičenja.

Najave odgode prije zvanične odluke otvaraju dodatna pitanja

Dodatnu pažnju izazvale su informacije koje su se pojavile u medijima prije zvanične odluke. SportSport.ba je još 14. oktobra pisao o mogućnosti odgađanja susreta zbog evropskih obaveza Borca, dok je konačna odluka Saveza objavljena 16. oktobra, uz obrazloženje o zdravstvenim problemima sedmorice igrača.

Kasnije medijske najave i zvanično obrazloženje nisu bili identični, što opravdano otvara prostor za pitanja o tome kada je zahtjev razmatran, koje su informacije bile dostupne i kako je tekao proces donošenja odluke.

To samo po sebi nije dokaz da je bilo nepravilnosti niti da je odluka unaprijed dogovorena. Ipak, u interesu transparentnosti, Savez bi trebao jasno objasniti proceduru i otkloniti svaku sumnju da pojedini klubovi imaju povlašten pristup institucijama koje odlučuju o njihovim takmičarskim obavezama.

Gdje su isti kriteriji za sve klubove?

Problem bh. fudbala odavno nije samo u kvalitetu igre, suđenju ili infrastrukturi. Jednako važno pitanje jeste povjerenje u upravljanje takmičenjem. Kada Savez donese odluku koja jednom klubu ide u korist, a drugom nameće organizacijske i sportske posljedice, dužan je javnosti ponuditi jasno, argumentirano i uvjerljivo obrazloženje.

Nije sporno da Borac, kao i svaki drugi klub, ima pravo tražiti odgodu utakmice kada za to postoje opravdani razlozi. Sporno je ako se stvori dojam da se zahtjevi jednih razmatraju s više razumijevanja, dok se interesi drugih stavljaju u drugi plan.

Zato se postavlja i pitanje: šta bi se dogodilo da je isti zahtjev ponovo uputio Velež, Sarajevo, Željezničar ili neki drugi klub? Bi li odluka bila donesena jednako brzo? Bi li se jednako ozbiljno razmatrali argumenti? I bi li domaćin imao priliku učestvovati u razgovoru prije nego što mu se promijeni raspored utakmica?

To su pitanja na koja Savez treba odgovoriti činjenicama, a ne prepustiti javnosti da zaključke donosi na osnovu sumnji i nezadovoljstva.

Borac nije problem – problem su kriteriji Saveza

Važno je naglasiti da Borac ne treba biti predmet osude zato što je zatražio odgodu. Svaki klub ima pravo koristiti mehanizme koji su mu na raspolaganju. Odgovornost za način odlučivanja, primjenu propisa i transparentnost postupka pripada instituciji koja je zahtjev razmatrala i odobrila.

Upravo zato kritika treba biti usmjerena prema Fudbalskom savezu BiH i njegovom odnosu prema svim učesnicima prvenstva.

Ako je odluka donesena u skladu s pravilima, Savez bi to trebao moći jasno dokazati i objasniti. Ako propisi ostavljaju prostor za različita tumačenja, onda ih je potrebno precizirati kako bi svaki klub unaprijed znao pod kojim uslovima utakmica može biti odgođena i kakva su njegova prava u tom postupku.

Jer prvenstvo ne može biti regularno samo zato što se utakmice igraju i bodovi upisuju. Regularnost podrazumijeva i uvjerenje da niko nema povlašten položaj, da se odluke donose po istim pravilima i da nijedan klub nije unaprijed stavljen u nepovoljniji položaj.

Savez mora objasniti odluku, a ne ostaviti prostor za sumnje

Odgođena utakmica Veleža i Borca sada je mnogo više od promjene termina u kalendaru. Postala je test transparentnosti i dosljednosti Fudbalskog saveza BiH.

Hoće li Savez objasniti zašto Velež nije konsultovan? Hoće li javnosti predstaviti kriterije na osnovu kojih je zahtjev prihvaćen? I hoće li osigurati da se isti standardi primjenjuju na sve klubove, bez obzira na njihovo ime, položaj na tabeli ili evropske ambicije?

Ako su pravila jednaka za sve, onda takva moraju biti i u praksi. U suprotnom, svaki novi slučaj poput ovog samo će dodatno hraniti uvjerenje da u bh. nogometu nisu svi klubovi ravnopravni.

Velež zaslužuje odgovor. Isto ga zaslužuju i ostali klubovi, navijači i svi oni koji žele vjerovati da se o sudbini domaćeg prvenstva odlučuje na terenu, a ne kroz nejednake aršine fudbalskih institucija.

I nije tajna da je Borac jako dobro “zaštićen” u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine.